U šetnji poljima ogoljelim
Oči nemirno traže još ljeto
Tragovi mu nestaju u moru
Usnule ljepote tugom ogrnute
Zarumenilo se lišće, vjetar
Ga dira odriješitim dahom
Snagom ga golom trga, diže
Lagano ljulja sramne grane
Lutaju pogledi za uvelim cvjetom
Gdje gordo stajaše bojom okićen
Jesen mirisna na vjetru gola
Kišom kupaju oblaci magle sive
Preljevaju se snovi, nit sreća
Nit tuga prstom bocka prsa
Nit duge sjene nit mrke noći
Bocka uporno jesenska praznina
Lav
Suzana Marić
julija
05/12/2012 at 11:12 pm Permalink
”Bocka uporno jesenska praznina”
lijepo napisano, noć, sfd
05/12/2012 at 11:15 pm Permalink
Bas bocka ta jesenska praznina
Pozdrav
06/12/2012 at 10:38 am Permalink
Usnule ljepote tugom ogrnute
Sažet izraz na bit, spoj sjete i ljepote. 🙂
06/12/2012 at 1:00 pm Permalink
jako lijepo Iluzijo, izraz je poetski, sjetom prigušena pjesma,baš dojmljivo,pozdrav!
06/12/2012 at 2:26 pm Permalink
Krasno, baš tako bocka, ponekad i uštipne ta jesen obojana žutim listovima 🙂
06/12/2012 at 2:55 pm Permalink
Preljevaju se snovi, nit sreća
Nit tuga prstom bocka prsa
Nit duge sjene nit mrke noći
Bocka uporno jesenska praznina
lijepo,pozdrav
06/12/2012 at 3:37 pm Permalink
lijepo iluzijo,zaista lijepo
pozzz- 🙂
06/12/2012 at 4:57 pm Permalink
Slika koja pjesnika bocka da stihove slaže, lijepo, pozdrav 🙂
06/12/2012 at 7:48 pm Permalink
baš tako!
06/12/2012 at 8:07 pm Permalink
Bocnula i tvoja pjesma ljepotom.Pozdrav.