Iz jezera poskoči jedna riba zlatna
I gleda koga ima pa uhvati zraka
E tako počne priča, o babi, predratna
Dok nije bilo svjetla, nego samo mraka
Lopočima skakuće narančasta žaba
I u svakom stajanju zgrabi neke muhe
Al tako prije rata, isto moja baba
Zelene i plave je vadila iz juhe
Pod slapom se skupila grupica turista
Nakon rata širi se fauna i flora
I isto tako baba nije više ista
Sjedi sad u urni, a gleda odozgora
Nad jezerom se ptica protegne u letu
Nema tebe babo na ovome svijetu
Suzana Marić
Marija
Mihaela
13/04/2012 at 12:33 pm Permalink
haha…jesi me nasmijao Pipo 🙂 baš dobro!!!
13/04/2012 at 1:11 pm Permalink
Malo ti je mračan humor, ali i mračno ima svoju šaljivost. A sih tečan. 🙂 🙂
13/04/2012 at 2:40 pm Permalink
I isto tako baba nije više ista
Sjedi sad u urni, a gleda odozgora
ha ha dobra šaljiva pjesma, lijepo si to ukomponirao kroz rimu 🙂
13/04/2012 at 5:19 pm Permalink
ne mora se nužno pisati tužno da bi zainteresiralo ,bravo Pippo ,orginalnost je vrlina
13/04/2012 at 7:32 pm Permalink
Duhovito i simpaticno.Ja volim crni humor a i baka se sigurno ne bi ljutila,ionako cemo i mi kad tad za njom 🙂
Pozdrav!
13/04/2012 at 9:14 pm Permalink
Sjedi sad u urni, a gleda odozgora
koliko smješna toliko i tužno
lijepu noć želim
sfd