Jina

I novo jutro je bilo hladno i maglovito. Sivi trak magle navukao se nad rijeku. Nije bila duboka, ali je tekla brzo i bila je ledena. Negdje uz Bogur morale su biti utvrde koje je valjalo istražiti. Tara i Tragač su dogovorili da će se razdvojiti. Tara će tražiti utvrdu nizvodno, a Tragač uzvodno. Udaljit će se toliko da se do zalaza Sunca mogu naći na istome mjestu bez obzira, našli nešto ili ne. Sami se neće upuštati u nikakve poduhvate. Moraju djelovati zajedno.

Cijelo prije podne kretali su se u različitim smjerovima slušajući samo šum rijeke i kotrljanje oblutaka. Poneka ptica prhnula bi iz svojega gnijezda. Pred večer su se vratili, Tragač nešto prije Tare. Beznadan i žalostan očekivao je Tarino izvješće. Ona je odmahnula glavom i rekla: „Nažalost, ništa, ali u daljini sam uočila visoku stijenu koja liči na glavu vuka koju je spominjao Jadras. U blizini te stijene, ako to je ta, morala bi biti utvrda Jina, a tridesetak  kilometara nizvodno utvrda Stina.  Krenut ćemo čim dođe jutro. Sutra moramo nešto pronaći.“
Jedva se je razdanilo kada su Tara i Tragač nakon mršavog doručka krenuli na put. Prvi dio puta, koji je Tara jučer prešla, jahali su naizmjenično galopom i kasom da stignu brže, a da konje nepotrebno ne zamore. Kada su u daljini ugledali visoku stijenu, koja je ličila na razjapljenu gubicu vuka, usporili su i postali oprezniji. Kod prvog plićeg gaza prešli su rijeku i u širokoj cik cak liniji jahali prema stijeni koja im se svaki čas, zbog visokog drveća, gubila iz vida. Pomno su promatrali stazu ne bi li ugledali tragove konja. Nije ih bilo.

Iznenada se pred njima otvorila čistina. Ugledali su je. Jinu. Stara utvrda bila je u ruševnom stanju. Blokove teških kamenih ploča ovijala je mahovina. Korov je puštao svoje pipke i rastao iz kamena. Polako, oprezno su se približili utvrdi. Nigdje čovjeka. Samo su se svrake svađale u granju. Ostavili su konje i ušli u široko zapušteno dvorište. Mačeve su držali u rukama. Gibali su se polako, jedno drugome štiteći leđa. Utvrda nije bila velika; desetak soba koje je načela vlaga. Zidovi su se ljuštili, namještaj opljačkan ili razbijen. Drvene stepenice koje su vodile na kat, nisu obećavale sigurnost. Daske su bile natrule, ograda klimava. Ipak, pošli su na kat oprezno nogom iskušavajući svaki stepenik. Stanje gornjih prostorija nije se razlikovalo od onih u prizemlju. Tek, jedna ih je soba zapanjila. Mramorni kamin bio je razbijen, ali mogao je poslužiti. „ Mogli bismo ovdje prenoćiti“ – predložio je Tragač. „Noć samo što nije.“ „Ne znam“- rekla je Tara. „Može li ovdje biti zmija?“ „Ovdje? Misliš da čitaju ljubavne romane?“ Tek tada je Tara shvatila ono što je gledala. Knjižnica. Na oguljenim, tamnim policama ovijenima paučinom stajale su knjige. Vlaga ih je načela, korice su na sebi nosile žute pečate, neki su listovi bili slijepljeni. Svojim haljetkom Tara je otpuhala paučinu, oprezno uzimala knjige i čitala naslove; Dostojevski, Balzac, Jesenjin. Pročitala je pjesmu. Svidjela joj se. Govorila je o nekom mangupu, svađalici i pjesniku širokog srca. Dok se ona zabavljala razgledavanjem, Tragač je namirio konje i donio drva za potpalu. Uskoro je vatra osvijetlila prostor i uz njezino svjetlo Tara je tragala dalje:“ Što misliš kakav je čovjek imao ovu knjižnicu? Sjedio je ovdje uz kamin, pio vrući čaj i čitao. Zašto ljudi čitaju?“ „Valjda zato da se zabave“ dodao je Tragač.

„A zašto toliko uče? Zar se i tebi ne čini da se rađamo već s nekim određenim znanjem? Čini se da nismo tabula rasa kad dolazimo, nego nosimo znanje koje nazivamo intuicija.“ Tragač nije odgovorio. Pripremao je večeru.

3 komentara za "Jina"

  1. Aljosa
    11/03/2013 at 2:40 pm Permalink

    Tara, sigurno nešto dolazi s rođenjem, nemaju svi iste početne uvjete,
    zato je netko pedodređen da bude pilot, netko slikar, netko Tragač 🙂

    pozdravljam te 🙂

  2. songfordead
    11/03/2013 at 5:11 pm Permalink

    zanimljivo i dobro
    baš bi bila dobra jedna karta
    puno pozdrava
    sfd

  3. Jim Corbet
    12/03/2013 at 6:36 pm Permalink

    posebno me se dojmio pronalazak police s knigama, lijepo Tara, pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.