budna samali ne da mi se niti
oči otvoriti
razmišljam a da spavam još,još
svi problemi,brige
ostat će u snu
mene više nema
pomirena sam
sama sa sobom
tad me sunčeva zraka
poškaklja po kapcima
kaže ,pogledaj
vani nije sivo
vani je dan
vedar i nasmijan
nevoljko otvorim oko
jedno
pa drugo
ležim,gledam
stvarno dan je
vedro je
sunčeve zrake
započele su svoj ples
i plešu,plešu
visoko
nebo se plavi
vidim i bor
i njegove grane
lagano se njišu
još uvijek ustati me se ne da
vrata su otvorena
dolaze mirisi
mora,bora
smilja i lavande
još uvijek ustati mi se ne da
na balkon sleti sjenica
pa me gleda u čudu
“ti još ležiš”
tada fićukne kos
diiiiži se,diiiiže se
i konačno ustanem
teška sam
kao da mi je još
krevet na leđima
jutarnji ritual
pa kavica
i tako još jedan dan
bez tebe
počeo je
01/10/2012 at 2:14 pm Permalink
Malo bih skratila pjesmu, sažela je- jer izraz je jasan, a kad bi ga malo ogoljela dobio bi na dojmu.Veliki pozdrav 🙂
01/10/2012 at 2:19 pm Permalink
e da , možda i dvije cijele, ne znam ,zato imamo tebe 🙂
01/10/2012 at 6:03 pm Permalink
dosta je lijenosti prisutno u ovoj pjesmi 🙂
01/10/2012 at 6:10 pm Permalink
nije ljenost,nego bezvoljnost, kad ti se neda ni živjeti,pozdrav
01/10/2012 at 8:34 pm Permalink
poznata mi ova priča ,u mojoj se dižem nakon prvog NE DA MI SE !
sama protiv sebe
02/10/2012 at 2:56 am Permalink
sjetna pjesma, jutro, sfd
02/10/2012 at 7:49 am Permalink
Dizi se Eni, dosta je ležanja…. dan počinje sa prvim pjevom ptica. Cak i prije pijetla. 🙂
LP
02/10/2012 at 10:11 am Permalink
ustala sam ,popila kavu i slušam cvrkut ptica.pozdrav svima koliko vas ima