Pustim odajama samoća se šeće
Zidovi prazni su ga zarobili
A bol se usidrila poput ruzinavog broda
U moru sjećanja
Ona, ona je bol u njegovim grudima
Mač u srcu, rana otvorena
Ona je sjećanje što ga boli
I nemir mu u snove priziva
Ona je ruža mirisna
Što mu je trn u dušu zabola
To bijelo lice lebdi mu pred očima
I usne poput zrelog nara
Koje je nekada ljubio
Koje je tako volio
Sada su samo bol u sjećanju
Odavno su vjetrovi i valovi morski
Izbrisali sitne tragove njenih koraka
Odavno su se za njom zatvorila teška vrata srca
Ne puštajući više nikoga u odaje svoje
Odavno mu tuga postelju sprema
Doručak rani, večeru kasnu
Odavno je navikao živjeti bez nje
Iako srce
Zaborav ne poznaje
poema.com
9 komentara za "Još sjećanje boli"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.