Kad jutrom otvorim snene oči
i osluškujem cvrkut jutarnjih ptica,
tek slutim tihi šapat vjetra u krošnji,
s neba kapa čudesno azurno svjetlo,
kao slika na paleti od pastelnih boja
taj san u jutrenju koji već dugo sanjam…
U sretnom trenutku pristiglog proljeća
dok oči upijaju boju plavetnila neba,
osjećam snagu svjetlosnog zagrljaja,
čujem zov pjesničke mirisne duše,
trublje raspiruju unutarnju rapsodiju,
budim se u zagrljaju proljetnog jutra…
Proljeće budi sva moja snoviđenja,
u svitanju, tihu vatru procvjetalih ruža,
i neka bude šarenilo cvjetnih boja,
nek miriše cvijeće kao san svih snova,
nek lete po cvjetnjaku šareni leptiri,
u mislima, ljubim Tebe voljeno moje…
julija
Mihaela
Lav
28/03/2012 at 6:15 am Permalink
Prekrasno buđenje ima čovjek u jutro jednog proljeća kad otvori snene oči još nesvjestan cvrkuta jutarnjih ptica i šapata vjetra u krošnjama, užurban, urbani čovjek koji čeka prvu kavu da mu probudi osjetila, kad ugleda pastelne boje rascvale grane treperave breskve i kada mu do uha dopre šapat stihova koji bude sva jutarnja zaspala snoviđenja.
Osjeti tada da se probudio u zagrljaju proljetnog jutra i da zvuci, boje i mirisi proljeća zaista bude jutarnju rapsodiju. Dinko, hvala ti od srca 🙂
28/03/2012 at 8:27 am Permalink
Divno Dinko, predivno 🙂
28/03/2012 at 8:41 am Permalink
Predivan spoj divljenja prirodi i ljubav prema dragoj, sve je lijepo utkano u stihove koji su predivni, slikoviti, lako je stvoriti slike u glavi ako su pisane ovako vješto, lijep pozdrav Dinko!
28/03/2012 at 9:42 am Permalink
Hvala Vama svima drage prijateljice i prijatelju… 🙂
28/03/2012 at 5:05 pm Permalink
DINKO OTVORI PJESMU, REKAO SI U BRADU, MAJKO MOJA, KOJA SLIKA, KAO DA JE ŽIVA, ONAKO ”PRAVA”
LIJEPA I PJESMA…..
OSTAJE SAMO TIŠINA IZMEĐU NAS DVOJE, PRIRODE I BOJA CVIJEĆA
PREDIVNO DINKO
POZDRAV
SFD
28/03/2012 at 5:50 pm Permalink
Hvala dragi SFD, pozdrav 🙂
28/03/2012 at 10:38 pm Permalink
Proljeće budi sva moja snoviđenja,
u svitanju, tihu vatru procvjetalih ruža,
i neka bude šarenilo cvjetnih boja,
nek miriše cvijeće kao san svih snova,
nek lete po cvjetnjaku šareni leptiri,
u mislima, ljubim Tebe voljeno moje…
Dinko fascinira me kako u svaku pjesmu uspjevate utkati ljubav za svoju voljenu.Osmjehe šaljem u Kaštela.:))
29/03/2012 at 4:13 am Permalink
Hvala draga Stefi, osmjehom te darivam 🙂
29/03/2012 at 4:56 am Permalink
Dinko1941, često poželim dragim osobama dan u bojama i upravo u ovoj Vašoj pjesmi pronalazim poveznicu s tim mislima … u kojoj je zov pjesničke duše iznjedrio djelo vrijedno pažnje. Jako lijepo upotpunite ‘vizualni dojam’ pjesme divnom slikom. Sve što stvarate zrači ljepotom i ljubavlju prema stvaralaštvu.
Veliki pozdrav od srca !
08/04/2012 at 11:32 am Permalink
Ah, sve mi se čini kao pogled koji se trudi da sve više vidi, a usredotočenost ga odvodi u detalj – ne samo u trenutak zaleđenog vremena nego i u komadić prostora.
Vidik se otisne u nepokretnu i nepromjenljiv trag u našem umu, u našem srcu, u nama – pa svijet oko nas postaje nerazdvojan sa tim nepomičnim viđenjem u nama. I tako naš dojam obilježi uzajamnu uspostavljenost te dvije stvarnosti: nepokretne u nama i vrtloženja i previranja u svijetu oko nas.