Kad bi romanse ostale romanse

U razbacanoj partituri moje balade života

zapisan si

kao sinkopa između jecaja i urlika…

ni sama ne znam koji je to zvuk

skriven u zjenicama

dok me promatraš

onako, popunjavajući praznine duše

kad dotičeš nekoliko svemira u meni…

znaš, ranjivo je ovo vrijeme danas,

osjetim, nije naše,

kao ni ovaj trenutak

kad se u igri svijeće i mraka

pronalazim samo u sjeni bjeline zidova,

uzmičući vremenu…

bilo bi zaista neprocjenjivo

da si sada zagledan u misao na mene

kao u otključanu riznicu vilenjačkih snova

jer slutim

kako bismo voljeli

svoju postelju zvijezda

večeras

samo da se ne moraju

skladati životi kao balade

da romanse mogu ostati romanse

i da je za osmijeh dovoljno

da sam tvoja,

a ti moj.

10 komentara za "Kad bi romanse ostale romanse"

  1. mirko1
    03/11/2013 at 9:13 pm Permalink

    Zna li onaj kome se upućuju ovakvi stihovi, (bez obzira je li stvaran ili fiktivan) kakva je duša pjesnikinje, dokle dopire suptilnost i što govori senzibilnost posebnim pjesničkim izrazom. Teško je reći. No, ako ćemo na lakše teme, onda preostaje čitanje, uživanje u prelijepim slikama, u buketu metafora koja nas, nažalost rijetko, počasti svima nam poznata Vila, ali i od svih vremenski udaljena toliko da se pukne od čekanja na njezinu pjesmu.
    Dobro došla ponovno među svoje obožatelje.

  2. mirko1
    03/11/2013 at 9:16 pm Permalink

    Pogreška: obožatelje = obožavatelje. Prije će ledeno doba nego mi prsti budu znali pravilno ispisati potrebnu riječ. 🙂

  3. Marija
    Marija
    03/11/2013 at 9:21 pm Permalink

    Dugo čitam pjesmu i mislim koliko se boli moralo nataložiti da iz njih niknu stihovi puni čežnje i odricanja. Ljubav je neupitna, stoji kao sinkopa između jecaja i urlika, a ništa joj nije naklonjeno:
    “ranjivo je ovo vrijeme danas,
    osjetim, nije naše,”
    A ipak egzistira i izvan prostora i izvan vremena, izvan svih mjerila i ostvaruje se magijom stiha. Lijep pozdrav Vilo:)

  4. Sani
    Sani
    03/11/2013 at 10:33 pm Permalink

    Čarolija od stihova

  5. songfordead
    04/11/2013 at 3:44 am Permalink

    MB

  6. Iluzija
    04/11/2013 at 7:07 am Permalink

    eh kad bi…
    fino 🙂

  7. Jim Corbet
    04/11/2013 at 9:40 am Permalink

    Jako lijepo, pjesma o prolaznosti, ništa nije trajno, ljubav, brak pa ni romanse,u svijetu prolaznosti tek trajna je mjena, pozdrav Vilo!

  8. sz
    04/11/2013 at 11:27 am Permalink

    Jednom rečju prekrasmo sa toliko emocija da skoro fizički dotiču čitaoca i bude u njemu sećanja na slične trenutke jer svi smo mi jednom bili u sličnim stanjima svesti i srca.
    Pozdrav!

  9. dragica meyer
    dragica meyer
    05/11/2013 at 7:50 am Permalink

    Da nije ljubavi, romanse bi zracile secanje prolaznim radostima. Divno napisana pesma. Lep pozdrav Vilo 🙂

  10. Prolaznik
    14/11/2013 at 11:28 pm Permalink

    Jako lijepo.

    Pozdravljam te.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.