Kad kreneš opet u svibnju vlakom
I kada srce opet procvjeta
Kad osmjehne se sreća svijeta
U svakom vagonu, baš u svakom
Ja te čekam na kraju puta tog
I sa sudbinom krojim opet nas
Na klupi sklopit ću oči na čas
U mekoći usana, poljupca tvog
Sječaš li se naših prvih noći
Koža o kožu, usne na usne
Vječne dodire, tako kreposne
Opet stižu, skoro moraš poći
Moraš poći tad svojim sokakom
Do stanice što vodi do mene
Gdje čekaju nove uspomene
Kad dođeš opet u svibnju vlakom
Suzana Marić
julija
06/05/2012 at 10:26 am Permalink
Ljubav u svibnju na klupi, romantično i lijepo do bola 🙂 pozdrav Pipo !
06/05/2012 at 1:06 pm Permalink
Prelijepo sjećanje na maj.
06/05/2012 at 1:17 pm Permalink
pippo ti me pogodi i u mjesec i u prijevozno srdestvo
samo još šljivu probaš i to je to
dobra ti je pjesma
pozdrav
SFD
06/05/2012 at 3:56 pm Permalink
Određivanje mjeseca daje pjesmi notu realnosti. Svibanj, mjesec kada i srce procvjeta, kada se ta proljetna raskoš razlije vagonima, svime što ona dotakne. Lijepa ljubavna pjesma u kojoj i odrednica sokak definira mjesto njenog prebivanja. Pozdrav Pippo i 🙂 🙂
06/05/2012 at 4:35 pm Permalink
Sjetno i romanticno sa izvjesnom dozom patine.
Pozdrav!
06/05/2012 at 4:48 pm Permalink
U maju sve cveta kao ljubav, makar i na klupi
Lepa romanticna i nostalgicna pesma. Pozdrav Pippo 🙂
06/05/2012 at 5:47 pm Permalink
Pippo, lijepe su ove čeznutljive misli koje putuju i imaju svoje odredište.
Vagoni su mi posebno simbolični, ispunjeni dobrim emocijama koje će kad – tad zaista stići do – voljene Žene.
Pozdrav !
06/05/2012 at 8:02 pm Permalink
Vlakovi odlaze i dolaze ,vječni ritam ,bude nostalgiju
07/05/2012 at 10:51 am Permalink
Prelijepi stihovi puni nježnosti,sjećanja i nadanja…
Topao pozdrav Pipo! 🙂