U tiho ljetno veče
kad Dunav prošapće Dravi
da ljubav više ne miriše
imenom tvojim i mojim,
hoće li zanijemiti vrbe
svojim razlivenim sjenama,
žubori zastati u dubini virova
i ostati samo naplavine riječi
koje plutaju od izvora prema ušću…
Hoće li tragovi brodova
u nabujalim riječnim brazdama
ostati zapečaćeni,
kao znamen nekog života,
davno izgubljenog u pričama,
kao mit nezapisani,
izgovoren tek u pjesmama vjetra…
U tiho ljetno veče
kad Dunav prošapće Dravi
da ne sjaje se više onako zvijezde
kao nekoć nad prozorom mojim,
kao onda kad čekao si me
ispod stare dunje,
zviždukom srca dozivao,
noći mi na dlanovima pružao…
Hoće li posve zgasnuti
svjetionici obećanja
i hoćeš li se jednom,
makar u pijanstvu snova,
rasplakati sjećanjem na moje tople ruke
oko vrata tvoga,
kao hladni Dunav za milom Dravom
jecajući trskom i šašem
dok teče crvenkastim sutonima
jer Drava već odavno suzama utiče
u plave Dunavske boje,
za tobom,
moje milo,
za nama,
najdraže moje!
Marija
Lav
Suzana Marić
Mihaela
25/06/2012 at 7:33 am Permalink
Vilo predivna pjesma,
kao sa si sjedila uz Dunav
slušala njegov jecaj, tugu,
bol i ljubav koji osjeća za Dravom
lijepo jutro ti želim
mentol bombon
SFD
25/06/2012 at 8:39 am Permalink
Opet me rastužila tvoja pjesma, prisna mi je ta Drava i njezine ljudske suze, i prisne su mi te ljudske tuge koje ju nadahnjuju. Tužan užitak je tvoja pjesma vilo. Lijep pozdrav 🙂
25/06/2012 at 8:59 am Permalink
Prelijepa pjesma onako za moju dušu mada je malo u njoj tuge 🙂
25/06/2012 at 9:38 am Permalink
Hoće li tragovi brodova
u nabujalim riječnim brazdama
ostati zapečaćeni,
kao znamen nekog života,
davno izgubljenog u pričama
Jako lijepa, posebna pjesma, ovaj dio izdvajam kao meni najljepši, pozdrav !
25/06/2012 at 10:28 am Permalink
Jedna od najljepših tvojih pjesama, iako sije tugu.
Predivno Vilo.
LP
25/06/2012 at 6:19 pm Permalink
Sve će biti drugačije bez vas dvoje,
evo i ja sam tužna.
Preoblikuj vilo , reci da ste ostali zajedno.
Jako lijepa pjesma!
25/06/2012 at 8:07 pm Permalink
Vilinski dobra pjesma!
26/06/2012 at 5:55 am Permalink
Znas stihom rastuziti vilo. Lep pozdrav 🙂
26/06/2012 at 10:20 pm Permalink
“…kao znamen nekog života,
davno izgubljenog u pričama”
Pozdrav.