Kad me prisile na muk

26 ožujka 2012 Autor: 9 Kategorija: Misaona

 


 

Prozori  zastrti

svilenom šutnjom

oku mi otet dan

sapet mi jezik i ruke

u trokutu  živom

 skrila sam dušu

nek je ne  nađe jalovo

što sputava strast

neka je imam

kad  me opet prisile

na muk

 

9 komentara za "Kad me prisile na muk"

  1. Jim Corbet
    26/03/2012 at 8:24 am Permalink

    Meni se čini da u pjesmi govoriš o ljubavnom trokutu, dakle ti i još dvije osobe,prozori su zastrti jer ljudi u tvojoj sredini to znaju i na to gledaju s prezirom.Ipak želiš živjet punim plučima i ne želiš biti troma.
    Evo ovako sam ja doživio pjesmu,ne bih se čudio da sam totalno mašio 🙂 pozdrav Boba!

  2. shadea
    26/03/2012 at 8:25 am Permalink

    Diraju ovi tvoji stihovi Boba!Jako dojmljivo ispisan muk…Osobito početak mi je upečatljiv:
    “Prozori zastrti

    svilenom šutnjom

    oku mi otet dan”…
    Topao pozdrav ti ostavljam!

  3. boba grljušić
    26/03/2012 at 9:12 am Permalink

    Pozdravljam te Jim
    i kažem : Nisi promašio samo što se tiče trokuta ali ne ljubavnog u onom smislu da me zbog njega treba prezirati

    to su moje dileme kad se dijelim između tri ljubavi ne tjelesne ,bilo bi prekomplicirano pojasnit sasvim

    pozdrav i tebi draga Shadea,veseli me trag koji ostavljaš

  4. Marija
    26/03/2012 at 11:18 am Permalink

    Iako znamo gdje je istina, ponekad smo prisiljeni prešutjeti je. Skriti je negdje da čeka. Sjetim se Petra i pijetla i jednog čovječanskog muka. Svaki stih ima značaj i pokriven je slikom. Pozdrav Boba. 🙂

  5. faiza
    26/03/2012 at 12:12 pm Permalink

    e taj muk je naš pa iako smo nekad prisiljeni….mislim da smo tada jedino svoji
    pozdrav Boba:))

  6. dinko1941
    26/03/2012 at 4:51 pm Permalink

    Krasna pjesma u kojoj je očito povrijeđena duša od osobe kojoj je bezgranično vjerovala, i sad treba biti oprezan da dušu otvori. Uzalud, duša je takva kakvu imaš i ne možeš je mijenjati, ona je tvoja i najbolja te je ne skrivaj. Osmjeh šaljem 🙂

  7. Antonija Željka Kahlik
    26/03/2012 at 7:23 pm Permalink

    Draga Boba meni nije teško taj trokut opipati. Sapeti smo prečesto, čak vlastitim izborom, jer kako objasniti onima što nas gledaju da mi njih ne vidimo i da ih ne čujemo jer putujemo njima nepoznatim svjetovima. Draga Boba vesele me tvoji stihovi kao da su za mene, o meni, meni pisani. Pozdrav veliki 🙂

  8. boba grljušić
    26/03/2012 at 7:46 pm Permalink

    i ja tebe mislim, čekam tvoje rasščlanjivanje

  9. stefi
    26/03/2012 at 10:03 pm Permalink

    Lijepa pjesma, dala si nam zadaću za razmisliti.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.