Prozori zastrti
svilenom šutnjom
oku mi otet dan
sapet mi jezik i ruke
u trokutu živom
skrila sam dušu
nek je ne nađe jalovo
što sputava strast
neka je imam
kad me opet prisile
na muk
26 ožujka 2012 Autor: boba grljusic 9 Kategorija: Misaona
Prozori zastrti
svilenom šutnjom
oku mi otet dan
sapet mi jezik i ruke
u trokutu živom
skrila sam dušu
nek je ne nađe jalovo
što sputava strast
neka je imam
kad me opet prisile
na muk
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
You must be signed in to post a comment |
26/03/2012 at 8:24 am Permalink
Meni se čini da u pjesmi govoriš o ljubavnom trokutu, dakle ti i još dvije osobe,prozori su zastrti jer ljudi u tvojoj sredini to znaju i na to gledaju s prezirom.Ipak želiš živjet punim plučima i ne želiš biti troma.
Evo ovako sam ja doživio pjesmu,ne bih se čudio da sam totalno mašio 🙂 pozdrav Boba!
26/03/2012 at 8:25 am Permalink
Diraju ovi tvoji stihovi Boba!Jako dojmljivo ispisan muk…Osobito početak mi je upečatljiv:
“Prozori zastrti
svilenom šutnjom
oku mi otet dan”…
Topao pozdrav ti ostavljam!
26/03/2012 at 9:12 am Permalink
Pozdravljam te Jim
i kažem : Nisi promašio samo što se tiče trokuta ali ne ljubavnog u onom smislu da me zbog njega treba prezirati
to su moje dileme kad se dijelim između tri ljubavi ne tjelesne ,bilo bi prekomplicirano pojasnit sasvim
pozdrav i tebi draga Shadea,veseli me trag koji ostavljaš
26/03/2012 at 11:18 am Permalink
Iako znamo gdje je istina, ponekad smo prisiljeni prešutjeti je. Skriti je negdje da čeka. Sjetim se Petra i pijetla i jednog čovječanskog muka. Svaki stih ima značaj i pokriven je slikom. Pozdrav Boba. 🙂
26/03/2012 at 12:12 pm Permalink
e taj muk je naš pa iako smo nekad prisiljeni….mislim da smo tada jedino svoji
pozdrav Boba:))
26/03/2012 at 4:51 pm Permalink
Krasna pjesma u kojoj je očito povrijeđena duša od osobe kojoj je bezgranično vjerovala, i sad treba biti oprezan da dušu otvori. Uzalud, duša je takva kakvu imaš i ne možeš je mijenjati, ona je tvoja i najbolja te je ne skrivaj. Osmjeh šaljem 🙂
26/03/2012 at 7:23 pm Permalink
Draga Boba meni nije teško taj trokut opipati. Sapeti smo prečesto, čak vlastitim izborom, jer kako objasniti onima što nas gledaju da mi njih ne vidimo i da ih ne čujemo jer putujemo njima nepoznatim svjetovima. Draga Boba vesele me tvoji stihovi kao da su za mene, o meni, meni pisani. Pozdrav veliki 🙂
26/03/2012 at 7:46 pm Permalink
i ja tebe mislim, čekam tvoje rasščlanjivanje
26/03/2012 at 10:03 pm Permalink
Lijepa pjesma, dala si nam zadaću za razmisliti.