Kad nestanu sve boli

Na jastucima naših sjećanja,

a bol postane samo tihi muk  

kad se vrate pospana jutra i vesele šalice za kavu

Kad ja budem bila ja, a ti budeš bio ti ,

kad više ništa neće moći

poljuljati svjetlost u tvojim očima,

kad te pogledam očima plavim

pod krošnjom, gdje smo se prvi puta grlili,

kad se vratimo tanki poput zelenih grana,

kad voda sve ispere i ne ostavi niti trag,

znaj,

poći ćemo nekamo

sami i sretni

ti i ja.