Kad sutra osvane
tvoj osmijeh u jutru
i nebom prošeće
usamljeni oblak bijeli,
rodit će se zvijezda
koju zovu imenom tvojim.
Kad sutra osjetim
tvoje usne u jutru
i ulicom zaškripi
tramvaj broj šest,
ispred paviljona sudbine
zacvrkutat će ptice
i sunce će osmijehom
obasjati ljubav
neviđenu.
Kad sutra stopim
u jutru
tvoje tijelo s mojim,
i mislima prošećem
novi život
pod oblakom očaranja,
sanjat ću dane
gdje se budimo
na istom jastuku,
sanjat ću tebe
moja zvijezdo vječna.
Sanjat ću…
…naš san.
Marija
Aljoša
Lav
11/05/2012 at 7:38 pm Permalink
Lijepa ljubavna pjesma kojoj taj tramvaj broj 6 daje urbani štih, stavlja osjećaj u ambijent i daje mu vjerodostojnost. Iako si sav u oblacima, zanesen, očaran, taj tramvaj nam govori da san može postati java. Pozdrav Pippo 🙂 🙂
11/05/2012 at 7:56 pm Permalink
Kad sutra osvane
tvoj osmijeh u jutru
i nebom prošeće
usamljeni oblak bijeli,
rodit će se zvijezda
koju zovu imenom tvojim.
Predivno Pippo.
11/05/2012 at 8:05 pm Permalink
Vjera u sutra je ujedno i vjera u ljubav i ona dominira pjesmom.Stilski brizljivo dotjerano.
Sjeti me ova 6 na jednu drugu kojom sam se navozao u svoje vrijeme…naravno u nekom drugom gradu 🙂
Srdacan pozdrav!
11/05/2012 at 10:01 pm Permalink
lijepa i tako nježna ljubavna pjesma…
:)) pozdrav
12/05/2012 at 4:37 am Permalink
Lepa ljubavna pesma koja lebdi srecom i postojace danas, sutra i zauvek. Lep pozdrav Pippo 🙂
12/05/2012 at 5:33 pm Permalink
Divno,nježno i ljubavlju natopljeno! Prelijepo Pipo! Osmjeh ostavljam! 🙂