Moja osmrtnica u samoći
kao opijumski suton taksista,
pruža ruke da
vašu sjenu dodirne
iz srca slomljenog od očaja.
Opsjedajuće pikule
mog zamišljenog uma,
zviždeći putuju
u tamu beskonačnosti,
kojom kaplje opijumski
suton taksista,
na kaldrmi smrti…
Kaldrma smrti
11 komentara za "Kaldrma smrti"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
15/06/2022 at 6:16 pm Permalink
Smrt vezati uz kaldrmu. Odgovara!
15/06/2022 at 8:15 pm Permalink
Teška tema, ali ti to uvijek uokviriš tako da moram razmišljati o pročitanom, predočiti si sliku napisanog. Jako mi se sviđa ! Pozdrav, susjed !
15/06/2022 at 9:21 pm Permalink
Mnogi niti ne znaju što je kaldrma draga Marija.
15/06/2022 at 9:27 pm Permalink
Suzana, susjedo… Ponekad se pitam što je smisao mene u ovom životu slijepih doktrina uvaženih od kolijevke ljudskih divljina. No, tu sam iz nekog razloga kojeg moj um ne shvaća.
16/06/2022 at 5:34 am Permalink
Milane, svi mi imamo neku svrhu na ovom svijetu, pa makar bili i “lijevo smetalo”
16/06/2022 at 6:19 am Permalink
Težina na kaldrmi smrti…
Um je začarani krug… uroboros, zmija koja grize vlastiti rep… krug iz kojeg se teško izdići… Uđemo li u shemu negativnosti, držeći se za taj um kao pijan plota, ostat ćemo u njemu zarobljeni. Onoliko dugo koliko sebi dozvolimo.
16/06/2022 at 6:23 am Permalink
Potvrđuješ nesumnjivu moć poezije kojom ona /poezija/ sumnje ,bol ,pitanja bez odgovora i još puno toga u smislenost opjevanu pretvara.
pozdrav
16/06/2022 at 8:11 am Permalink
Anja, imam baš takav osjećaj… I ne mogu se iščupati ili misli svoje otpustiti. Pokušao sam nekoliko puta, bez nekog pomaka, ali danas razumijem kako sam takav rođen…jer od malena su moja razmišljanja van ovog Svijeta plutala…
16/06/2022 at 8:25 am Permalink
Eh da Boba, mnogo pitanja na koja su odgovori samo pretpostavke ili ih niti nema.
16/06/2022 at 7:52 pm Permalink
Zanimljiv prikaz onostranog!
20/06/2022 at 10:30 am Permalink
Hvala Mihaela. Volim onostrano zamišljati kao da to poznajem… Mislim, tako osjećam život…