Ako odeš,
vjeruj, život će teći.
Još danju dok
svjetlost žudnju mi liječi,
još jutrom,
dok ptice na
granama neba,
istinu pjevom
svojim će reći.
S novom noći,
od tuge što guši,
od suza i soli,
svoj križ ja ću splesti.
Nitko ga nikad
vidjeti neće,
nitko ni suzu,
do obraza moga,
toplu i vlažnu,
ugledat´ neće.
Nema te sada,
a vani je ljeto.
Čuju se draga,
vesela djeca.
Negdje u kutku,
staroga grada,
samo je kamen,
ogolio dušu.
Pružio ruke utjehe meni.
Pružio dio
topline i sjete.
Zato sad moram
krenuti sama,
kamenom stazom
valja mi poći.
12/07/2017 at 12:39 pm Permalink
Ponekad nam netko pomogne nositi taj križ dio puta, ali kamena staza čeka naše stope. Sviđa mi se kako si prikazala to skrivanje tuge. Tko na koliko je tuge skrio kamen staroga grada tijekom svog trajanja!.:)
12/07/2017 at 1:05 pm Permalink
puno hvala Marija
12/07/2017 at 12:55 pm Permalink
Križ nosimo i onda kad ga ne osjećamo. A u ovakvim trenutcima on duboko okrzne dušu. Okrzne i zaboli jer osvježi istinu kako nikad i nismo napustili neke tople, plave kutke odrastanja, ili nismo dovoljno (a čovjek to i ne može) iskoračili… jer ne možemo iskoračiti iz sebe.
Lijepa pjesma, Danijela.
Lijep pozdrav:)
12/07/2017 at 1:06 pm Permalink
zahvaljujem Mirko, lijepi pozdrav
12/07/2017 at 1:21 pm Permalink
Tužno. Ali i u kamenu ima i dobrote i ljepote. Ako itko to zna, znaš ti. Bravo, mala.
12/07/2017 at 8:17 pm Permalink
hvala B
12/07/2017 at 4:36 pm Permalink
“Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno :ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom ,da ga nikad ne izbaci plima.”
D.Cesarić /Sakriveni bol/
pozdrav tebi
12/07/2017 at 8:14 pm Permalink
puno, hvala Bobo, lp
13/07/2017 at 7:18 am Permalink
Iako je pjesma lijepa i ljubavna, donosi mi misao da život teče dok nas ima. Misao je posve subjektivna, ali donekle i točna. Dalo bi se o njoj raspravljati, jer sve postoji u sebi i izvan sebe:)
17/07/2017 at 11:22 am Permalink
hvala na čitanju i osvrtu
18/07/2017 at 6:27 am Permalink
Lijepa pjesma, u meni probudi sjetu na neko moje vrijeme proživljeno. Lijepo je kad možeš proći nekim mjestom i lagano ga dodirnuti rukom, pa da osjetiš svoj dio energije ostavljene tu.
18/07/2017 at 10:18 am Permalink
hvala Milane