Kasna rosa u nepozvanoj istini

Nismo se stigli oprostiti od snova

sneno izvezenih u čipku dalekih zvijezda,

ni trag slova nismo ostavili

da prolista pjesmama,

uplakanim pogledima za onim što je bilo,

što je moglo… biti…

Nije se nakišilo dovoljno vremena

u jezera neprospavanih noći,

u one tihe sate kada sovin huk odjekuje šumom

pa odluta nepoznatim puteljcima mraka,

nekome pod prozor…

 

I nismo mogli znati tko će odletjeti,

nebo se nije plavilo dovoljno jako

dok gledali smo u bijele…oblake…

 

A znaš,

procvjetali su već makovi,

crvene se putem uz livade, staze,

jutra mirišu na sunce,

visoko gore,

a zore se i dalje umotavaju u mjesečinu…

 

Tihom suzom dozivam sjećanja,

slutim…

nikada više neću zaspati onako sretna,

kao nekad kraj tebe,

na jastuku od perja…

8 komentara za "Kasna rosa u nepozvanoj istini"

  1. Marija
    20/04/2013 at 11:36 pm Permalink

    Vrlo intimno i nježno. Lijep pozdrav vilo:)

  2. SanDiMun
    21/04/2013 at 6:54 am Permalink

    ..da,lijepo si to odvilovala

  3. Marko Grubesic
    21/04/2013 at 7:47 am Permalink

    Predivno! Baš si mi jutro uljepšala 🙂
    Lijep pozdrav!

  4. boba grljusic
    21/04/2013 at 8:38 am Permalink

    nježno ,meko kako može i zna žensko srce
    pozdrav tebi

  5. songfordead
    21/04/2013 at 1:47 pm Permalink

    i u ćeznuću i u pustolovini prema bisernim noćima
    postoji li koji ključar što pravi uvijek najdraže ključeve
    one što otpetljaju bršljane oko srca dragim nam osoba

    i u riječnim krugovima i u šumskim krošnjama zakukuljenih snova
    moraju se nalaziti patuljci i krijesnice što čuvaju vile
    vile u bijelim haljetcima, što sve ljude čine sretnim, sretnim i ushićenim

    draga vilo znaš kako brižno čitam i čuvam tvoju poeziju,
    nemoj neskladom u srcu razmišljati o sretnim danima svoga života

    ma pusa za tebe
    sfd

  6. Aljosa
    21/04/2013 at 3:05 pm Permalink

    proljeće puno makova koje je donijelo sjetu
    Lijepa pjesma, pozdrav Vilo 🙂

  7. ENEDIEL
    21/04/2013 at 3:21 pm Permalink

    Nismo se stigli oprostiti od snova

    sneno izvezenih u čipku dalekih zvijezda,
    da li se ikad oprostimo od snova, tada nećemo živjeti nego životariti
    pozdrav

  8. sumiko
    22/04/2013 at 11:39 am Permalink

    A znaš,
    procvjetali su već makovi,
    crvene se putem uz livade, staze,
    jutra mirišu na sunce,
    visoko gore,
    a zore se i dalje umotavaju u mjesečinu…

    pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.