Kaže da ne čita dosadne naslove

Što će meni one zelene livade,
i uz rijeku klupe što znak naš nose?
Što će meni slike duše naše mlade,
i što mi sad znači miris njene kose?

Mome snu ne treba zagrljaj kraj mora,
ne treba mi osmijeh buđenja sred zora.
Kad sam ja to plak’o gorko u samoći,
i kada ne voljeh hodati u noći?

Zar ću svake zime vidjeti onaj snijeg,
i rumeno lice što hladnoću grije?
I sve češće želim sa skitnicom u bijeg,
shvativši da ona tu kraj mene nije.

Zar ću svakog jutra na prozoru svome
čekat njeno lice nasmiješeno mome?
Do kada ću tražit da mi pruži boje
i kome da dajem ove pjesme svoje?

I ja ću kročiti ponekad u njen san,
moje lice, osmijeh, oči moje snene.
Tada njegov cjelov će biti tako stran,
zaboljet će i nju naše uspomene.

A ja ću tad biti negdje već daleko,
samo moj će pogled putovati rijekom.
Djevo! ne plačimo, sve je bilo vrijedno,
i unatoč svemu, mi zauvijek smo jedno.

Shrvati će umor moje lice mlado,
a naša će srca biti SAMO srca.
Zagrljaja nema nad smeđom livadom,
stojim pod planinom, čujem zov svog sunca.

Ne želim znat za nju nit za svoje ime,
uzmi mene Majko, opet porodi me.

6 komentara za "Kaže da ne čita dosadne naslove"

  1. julija
    02/06/2012 at 2:18 pm Permalink

    Umor piše stihove. U sprezi s tugom.
    “I sve češće želim sa skitnicom u bijeg,
    shvativši da ona tu kraj mene nije.” Možda je vrijeme poći nekim nepoznatim stazama, možda je došlo vrijeme skitanja, ostaviti iza sebe sva neodgovorena pitanja i nešto što vrijedilo je života. Zadnja dva stiha su vapaj, želja za nestankom, teret života. Pjesma nije crna, ali je tuga opipljiva.
    Oblik rime nije dosljedan, ali je sama rima zvučna, bogata što čuva melodičnost pjesme.. 🙂 🙂

  2. marissa
    02/06/2012 at 2:45 pm Permalink

    “Ne želim znat za nju nit za svoje ime,
    uzmi mene Majko, opet porodi me.”

    Odlučio si -ne želiš više oplakivati prošlost.
    Lljubav nisi ničim ocrnio ni okrivio.
    Lijepo je znati da je jednom jedna velika ljubav u nama živa bila.

    A sada dozvoli Majci zemlji da te obnovi.
    Jako lijepa pjesma.

  3. dragica meyer
    02/06/2012 at 4:03 pm Permalink

    Jako lepa pesma, novi pocetak, nova ljubav, nove pesme…..
    lep pozdrav Morphi:-)

  4. stefi
    02/06/2012 at 6:40 pm Permalink

    Zar ću svakog jutra na prozoru svome
    čekat njeno lice nasmiješeno mome?
    Do kada ću tražit da mi pruži boje
    i kome da dajem ove pjesme svoje?
    Ova strofa posebna slika za mene, iako cijela pjesma prelijepa.

  5. dusko
    02/06/2012 at 10:41 pm Permalink

    dobra pjesma,,svidja mi se,,,vrijedi truda procitati do kraja,inace ne citam vece od dve-tri strofe:)

  6. Marko Grubesic
    03/06/2012 at 6:20 am Permalink

    Vrlo nadahnuto.
    Pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.