Kiša

Na prozorskom staklu
Klize kapi kiše.
Poput suza na licu
Il zvjezda na nebu što trepere
Uličnim svjetlom obasjane
Šapću tihe i snene.

Miluju i njen prozor tamo negdje.
Klizuć istim tonom
Note sonate neke.
Zveckaju tihim zvonom
Šapuću joj nježno
Ono sto srce bi reći htjelo.

Neće to možda izreći
Nit će ih ona čuti.
Al će ih njen pogled
Zagrijati toplinom
Pomilovati milinom
Obasjati svjetlinom.

Na tren ce zaživjet
Ko leda kristali
Zvecnuti će nečujno
Ko pjesak na obali.
Osušit ce se zatim ko suze na licu
Zapjevati nijemo ko tišina.
I usnuti snom
U pogledu njenom.

2 komentara za "Kiša"

  1. katarinab
    08/05/2021 at 1:14 am Permalink

    Lijepa, nježna, blaga kiša puna ljubavi.
    “Miluju i njen prozor tamo negdje.
    Klizuć istim tonom
    Note sonate neke.
    Zveckaju tihim zvonom
    Šapuću joj nježno
    Ono sto srce bi reći htjelo.”
    Lp, 🙂

  2. Ivan Taridan
    13/05/2021 at 9:40 pm Permalink

    🙂 hvala

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.