Večeras,
zadnji put oplakivah
odlazak babljeg ljeta
dok vjetrovi brišu suze,
tukući se pod balkonom
Romea i Julije .
Čak se i mjesečev monokl
zapetljao u zavjesu,
čudeći se mojoj sentimentalnosti.
Teške riječi izgovorih zvijezdama,
jer mi se nije dopao
kraj ljubavnog romana.
Ne želim tužan kraj
i umiranje ljeta
među dojkama koje zriju, ćuteći ljubav
na jastuku
od jantarnih očiju.
Želim da ljeto još traje!
Želim tvoju ruku
pod mojim uzglavljem.
Želim rajsku pticu
i pod njenim krilom
oslikanu uspavanku
za dvoje ljubavnika.
Želim puno toga, ali…
Počinje padati kiša,
A ona nikome do sad
nije želju ispunila.
Nikada…
Suzana Marić
Marija
Aljoša
11/09/2017 at 9:15 pm Permalink
Posebno mi se svidio taj Mjesečev monokl koji se zapetljao u zavjesu.Lijepa je pjesma, s osjećajem gubitka ljeta, koje ne želi prijeći u bablje.:)
I ja sam tako jako željela da ljeto bude bablje, da se produži bajka, ali neće. Veliki pozdrav, Vesna:)
11/09/2017 at 9:25 pm Permalink
I ta kiša i štošta brana je za ispunjenje želja. A ljeto, kakvo bi ono bilo kad nas ne bi ispržilo, bacalo u nesvjest, dizalo tlak i slično. No to bi se možda moglo i oprostiti kad stigne ono bablje, utišano i meko. Ali njega nema. U be ispunjavaju se želje. Kiša to ne može u dolasku, ali kad odlazi donosi pregršt nadahnuća.
Oduševila me pjesma.
Vesna, lijepo je što si nas posjetila. Još ljepše bi bilo da ostaneš dugo…
Pozdravljam te:)
11/09/2017 at 9:58 pm Permalink
Jako lijepa pjesma!!!
VP, Vesna:)
12/09/2017 at 8:34 am Permalink
Hvala Marija, hvala Mirko, hvala Murtulice !
Evo me opet k vama, već sam jučer nekima dala objašnjenje,
zašto me nije bilo ali to je sad nebitno…Bitno je da sam sada tu s vama i sa poezijom.
Veliki i lijepi pozdrav .
12/09/2017 at 8:45 am Permalink
Vesna, dobra poezija!! LP
12/09/2017 at 4:02 pm Permalink
Hvala Spome !!!
LP
13/09/2017 at 12:02 am Permalink
I meni je monokl vrh originalnosti, bravo za pjesmu 🙂
15/09/2017 at 3:24 pm Permalink
Hvala Aljoša . Veliki pozdrav 🙂