Kišni dekrešendo

Kapi tiho klize
rubom mog šešira,
kiša užurbano pada,
kao da oblaci ispiru
moju tugu danas,
osjećam.

Ogrnut sam
samo čežnjom tihom,
ne mogu ti ni reći
što mi srce šapuće
dok krvari u borbi
protiv
tisuću ruku razuma.

Tako bi volio
da si barem danas
dio moga zagrljaja,
barem danas
da si samo moja, 
dok kapi
sve tiše klize… 
…rubom mog šešira.

6 komentara za "Kišni dekrešendo"

  1. marissa
    12/06/2012 at 6:04 pm Permalink

    >>ne mogu ti ni reći
    što mi srce šapuće
    dok krvari u borbi
    protiv
    tisuću ruku razuma.<<

    Pusti Kristjane razum,dajmo malo da osjećaji vode!
    Lijepa ti je pjesma.
    Pozdrav ti!

  2. Marija
    12/06/2012 at 6:30 pm Permalink

    Lijepu si i sliku odabrao, baš tako zamišljam opisani lik. Romantičan, u crnom, stoji na kiši, unesen u sumorne, tužne misli. A kapi tiho klize rubom šešira.
    srce šapuće
    dok krvari u borbi
    protiv
    tisuću ruku razuma.
    Jadno je to naše srce Kristijane. Uvijek gubi bitke protiv razuma. A ipak, voli. Lijepu večer želim. 🙂 🙂

  3. Jim Corbet
    12/06/2012 at 6:34 pm Permalink

    Zgodan bi bio naslov – Rubom mog šešira, možda zvučnije al dobro je i ovako 🙂
    Da bi smo uživali u sreći moramo spoznati tugu, ta igra kontrasta je neminovna, lijepo napisano, pozdrav Kristian !

  4. boba grljusic
    12/06/2012 at 7:00 pm Permalink

    vidjeh Ujevića ,valjda zbog šešira ,kiše i razuma
    pozdrav Kristijane

  5. boba grljusic
    12/06/2012 at 7:01 pm Permalink

    oprosti zbog pogrešno ispisanog imena

  6. dinko1941
    13/06/2012 at 8:17 am Permalink

    Krasna, nostalgična i pomalo melankolična pjesma 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.