Kišobran

Tek tako,
Bez straha od oblaka,
Bez nagovještaja kaplji,
Osluškujući  nebo samo,
Iz tišine što prsa mi u dubinu lome,
čuo sam tvoj glas, Zvao si me iz polutame, ko zna koliko dugo
I ko zna koliko tiho
Sve dok ljubav uplakanog ,
Ne doteče ljubavi raspjevanog
Ruke same k tebi hrle,
Da ti tamu zamjenu svjetlom
Da vidiš,
ne plač oblaka zbog kojih si krojen
Ni žarkost sunca kojim te prže,
Da vidiš samo
Ljubavi mojoj
Oči,
Da vidiš dušu,
Da ljubavi mojoj,
Čuješ mili glas.
I sad,
Kad su njeni malehni prsti,
Opasujući tvoj vrat,
Ostavili  vječno mirisni trag,
Jesi li ti zaljubljenik postao,
Veći od mene,
Nemoćnog i starog,
Jesi li pjesnik postao,
Namjesto mene,
Umornog i zašućenog
Jesi li,
Jesi li udahnuo djelić života,
Da se nadaš,
Da čekaš,
Jednog dana da se raskriliš,
Iznad moje,
Od sad i tvoje,
Ljubavi vječne .

Nema komentara za "Kišobran"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.