Od Gilgameševe potrage za besmrtnosti,
sudbina poezije teško duši leži,
jer otkako su dani započeli,
dani su svi poetski ključevi.
Vrlo okretan bješe Homerov stih,
epom Ilijade i Odiseje, ponosa grčkih,
koje opjeva i slijepi Domodoka,
al’ Hesioda osvaja ljepotom svakog stiha.
U riznici svih spoznaja
postoji na tisuće poetskih odaja
i jedan ključ, koji o rever visi,
previsoko za onog, tko poetska vina
dušom ne okusi.
Jedna odaja čuva Beowulfa,
do nje je ep o Nibelunzima.
Dolje su vrata Digenes Akritasa
i jedna od slova Igorovog marša.
Svaka odaja je druga dimenzija,
koju ključar poetski brižno čuva.
Zapisuje stavke u poetskoj sferi,
tko je bio Machiavelli,
a tko Dante Aligheri.
„Nesvjesno“ u čovjeku je uzrok svih pojava,
tvrdnja je bila H. Bergsona.
Početak je takav C.Baudelaira,
pjesničkom zbirkom Cvjetovi zla.
Ključar vrata poetskih dimenzija,
čuvar bit će i vaših vjernih pisanja,
poput vrata Albanskih od P.Anđelia,
i Arapskih od Mualaka zlatnih slova,
ili Armenskih od Mesropa
i Bjeloruskih od Zlatousti Ivana,
i Bosanskohercegovačkih Bosančica i Glagoljica,
i Bugarskih Razumnika i Lunnika,
te Crnogorskih Zmajevića,
Čeških Tomáša Štitnega,
Englesko – Američkih Lutalica i Pomoraca,
Francuskih Teatra apsurda
kao i A.Camusa i F.Villona.
Hebrejskih Lešona Hakodeša,
Hrvatskih od ploča Valunskih i Bašćanskih,
te posebnih Ujević Tina.
kao i od Rig Vede, vrata Indijskih.
Irskih od 187 saga epskih,
pa i Capo da Pape Italijanskih.
Japanskih Kojiki u a¨Kami,
Kineskih od stihova Chua i Kanshi.
Mađarskih jadikovki Marijinih,
Makedonskih od Zora bijelih.
Njemačkih o Hildebrandu,
Perzijskih elokvencija u Karvandu.
Poljskih od epa romantična
Tadeusz Pana.
Portugalskih pjesama prijatelja,
Ruskih od Nestorovih kronika,
te krvlju pisanih od Jesenjina.
Slovenskih s Brižinskim spomenicima
i počecima Primož Trubara.
Srpskih od slova ljubavi duhovne
i Stefanovo ljudsko razumijevanje.
Španjolskih s pjesmom mog Cida,
kao i Švedskih sa Runskog kamena.
Poezija je molitva u tišini,
u njoj jesi… ili nisi.
U njoj svaka se misao podeblja
lomeći vrh mekog grafita.
Zato brižno takve duše čuva,
ključar vrata poetskih dimenzija.
24/06/2022 at 2:04 pm Permalink
Milane, predobro! Otvorio si mi s ovim “ključem” uistinu nedostižnu, za mene, poetsku dimenziju.
“Poezija je molitva u tišini,
u njoj jesi… ili nisi.”
Veliki pozdrav i lijep vikend!
24/06/2022 at 9:26 pm Permalink
…divno
Pozdrav
CD
25/06/2022 at 7:15 am Permalink
Na jednoj online televiziji čitaju pjesme, pa sam i ja poslao nekoliko puta neke svoje… U zadnjem chatu netko je dao prijedlog da budemo kao razred u školi i tako su svi vrsni pjesnici zauzeli dobre funkcije u razredu, a za mene odredili da brišem ploču.
Nasmijao sam se i rekao im da ću ja biti ključar vrata poetskih dimenzija.
Voditeljici se svidjelo, drugi su zanijemili, razumljivo, te sam napisao ovu pjesmu koju slijedeći put nije bila pročitana. E to me je razočaralo i potom napustio sam to mjesto zavisti i ljubomore.
Ja nigdje ne dolazim ikoga ugrožavati, samo mi je želja bila nešto drugačije pokazati. Ovdje se, nakon svih mjesta koje sam posjetio, osjećam dobro.
Znam da u početku sam činio gluposti, ali sam se vraćao, ovaj put za zauvijek, dok me ima.
Zahvalan na svakoj riječi potpore.
🥂🌌
25/06/2022 at 9:10 am Permalink
..mali ljudi pokreču ovaj svijet
…mali ljudi činu život vrednim
…slava i čast njima
…i naravno,ključaru 😉
Pozdrav
CD