Knjigo moja prijeđi na drugoga

Danas je u dnevniku "Slobodna Dalmacija", rubrika "Tribina" na 
strani 14., objavljen članak koji potpisuje Marko Jareb.
 Članak je sljedećeg sadržaja:

O JEDNOJ POVIJESTI S TRI PEČATA

Knjigo moja prijeđi na drugoga 

   U rukama držim knjigu čiji je autor 
Ivo Frangeš: „Povijest hrvatske književnosti“. 
Izdavači su Nakladni Zavod Matice Hrvatske i 
Cankarjeva Založba. Izdana je u 
Zagrebu – Ljubljani, 1987. godine. 
Tiskana je u nakladi od deset tisuća primjeraka.

   Urednici knjige su Slavko Goldstein, Branimir Donat i Vjekoslav Boban. 
Recenzenti su Rafo Bogišić i Miroslav Šicel. Autori leksikona 
pisaca su Ivo Frangeš, Ivan Martinčić, Nedjeljko Mihanović, 
Vesna Frangeš i Milorad Živančević.

   Knjigu sam posudio u Gradskoj knjižnici jednog 
Županijskog središta u RH.

   U primjerku koji je meni u rukama stoji kako je knjiga do sada 
tri puta izišla iz knjižnice i to: 09. ožujka 2012., 04. prosinca 2013. 
i 03. svibnja 2016. godine. Dakle samo dva datuma prije negoli je udaren 
datum kada sam ja podigao knjigu iz knjižnice.

   Pisac je u proslovu među ostalim istaknuo: „Uostalom, ako ovaj 
pregled ima neku skrivenu ambiciju, onda je to jedino želja da bude 
poticaj novim proučavanjima.“

   U tom Županijskom središtu ima više srednjih škola. Neka u 
svakoj od njih poučava najmanje dva profesora Hrvatskog jezika i 
književnosti. To je bar petnaestak profesora. Ako je suditi po 
mom primjerku knjige, recimo kako je prema gore navedenim datumima, 
samo dva profesora imalo ovu knjigu u rukama. Neka knjižnica ima 
dva primjerka ove knjige, pa recimo kako je i taj drugi primjerak 
bio podignut dva puta, to je ukupno četiri profesora Hrvatskog 
jezika i književnosti imalo ovu knjigu u rukama. No, ne mora značiti
 da su baš knjigu podigli profesori Hrvatskog jezika i književnosti, 
ali uzmimo tu pretpostavku kao istinitu. To bi značilo da je samo 
dvadeset posto profesora Hrvatskog jezika i književnosti u tom 
Županijskom središtu imalo ovu knjigu u rukama.

   Evo, pošto smo zakoračili u 2017. godinu, navršilo se trideset 
godina kako je ova knjiga dostupna javnosti. Je li moguće kako se 
tako malo čita ova i druge hrvatske vertikale?

   Zar to nije poražavajuća pretpostavka? Smatram kako nije ništa 
bolje ni u drugim sredinama u RH. Što možemo onda očekivati od mladih,
 kad je u pitanju čitanje povijesnih hrvatskih književnih djela? 
Koliko s ovim pokazateljima to može biti poticaj novim proučavanjima, 
kao što to zaziva autor?

   Pri kraju proslova pisac ističe i ovo: „Pisac se tješio mišlju 
da bar nijedno od imena koja je obuhvatio oni sutrašnji neće 
izostavljati; a što je zaobišao neka koja će oni uvrštavati, 
svjedoči o neizbježnoj ograničenosti svake povijesti.“

U Srimi 22. 1. 2017.                 
                                            MARKO JAREB





                                                                                                              MARKO JAREB

3 komentara za "Knjigo moja prijeđi na drugoga"

  1. Mihaela
    30/01/2017 at 9:27 pm Permalink

    Frangeša imam u kućnoj biblioteci, kao i Anića, Brozovića, Košutićku, Ivanišina, Škreba, Kravara i još mnoge bez kojih se nije mogao zamisliti položeni ispit. Danas je lakše plagirati. Zato je nacija sve nepismenija, a i mnoge knjige koje izdaju “veliki izdavači” vrve jezičnim pogreškama koje rade navodno obrazovani ljudi.
    A znamo onu narodnu: ” Riba od glave smrdi.”

  2. Mihaela
    31/01/2017 at 9:30 pm Permalink

    Pismenost se ne njeguje samo u školi. Ona je i dio odgoja, sklonosti obitelji ka knjizi. Kućne se biblioteke naslijeđuju, njeguju, bogate. No, ta potreba za knjigom postaje sve manja. Sve više se čita elektronskim čitačima, ali ne kod nas.

  3. Suzana Marić
    01/02/2017 at 4:10 pm Permalink

    Ponekada me susjeda upita : što će mi tolike knjige? Ona na žalost nema ni kuharicu ,jer ne želi sakupljati prašinu .M.J.Zagorka zauzima cijelu policu . Tu je i Povijest Hrvata, nezaobilazna u mojoj zbirci .

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.