Možda su riječi od sutra baš one moje,
možda je krhka sjena jučer bila jača,
al’ u mirisu danas, tvoje prepoznajem boje,
dok mi ogoljene suze, licem niču poput drača.
I možda se sudbina razbila o hridi tvoje,
možda mi duša nosi težak teret mača,
al’ zažalit neću ni sekund odluke svoje,
da te pratim u stopu, poput konjanika i jahača.
Možda je moje koplje sa vrhom poput pera,
možda je i istina krivom cestom vođena,
al’ pratit ću te vječno kao zvijezdu sjevera,
jer ti si samo za mene, “ponovo rođena”.
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
13/11/2012 at 10:16 am Permalink
Mislim da su konjanik i jahač sinonimi.
Inače, pjesma je prava, dobra, ljubavna pjesma. Pozdrav Kristiane 🙂
13/11/2012 at 10:22 am Permalink
moćno i ljubavno, rima besprijekorna, sve pohvale Kristian !
13/11/2012 at 1:42 pm Permalink
“Možda je moje koplje sa vrhom poput pera,
možda je i istina krivom cestom vođena,
al’ pratit ću te vječno kao zvijezdu sjevera,
jer ti si samo za mene, “ponovo rođena”
Ljubav ne zna za granice. Ni za sinonime ne mari kad usplahireno teče, kad perom i srcem tragove ostavlja.
Pozdrav.
13/11/2012 at 3:08 pm Permalink
Novorođenje je cvat stare ljubavi… Poput ruže koja cveta više puta… Nežna i verna pesma, moglo bi se reći zakletva… Divim se!
13/11/2012 at 3:28 pm Permalink
možda je i istina krivom cestom vođena,
al’ pratit ću te vječno kao zvijezdu sjevera,
Ljubav je zaista jaka .Jako mi se dopala nježnost i odlučnost.
13/11/2012 at 4:08 pm Permalink
ljubavi na tone.lijepa pjesma sa vjerom u sebe.pozdrav
13/11/2012 at 5:19 pm Permalink
jako dobra pjesma u rimi.
13/11/2012 at 6:35 pm Permalink
ne bih da pišem suvišne riječi,
o pjesmi ovoj i poeti
al’ mogu samo iskreno reći
da vrijedi više od hiljadu riječi
pozdrav iz magle
tek sam skontala 🙂
14/11/2012 at 3:59 am Permalink
da te pratim u stopu, kao vjerno kuče..
pozdrav 🙂