Jednom davno napisala se priča.
Mala i odveć krhka.
Nije mogla dugi put prijeći,
Samo se sklupčala na putu ka sreći.
Sanjala je da postaje rečenica,
Nekomu bajna veselica.
Možda i priča,
Koja će naći svoga čitača.
Željela je biti titraj nečijeg srca
Onaj mali trzaj lica.
Čeznula je za jednim očima,
Samo da ne bude još jedna nota u afektima.
29/09/2017 at 9:16 pm Permalink
Mala i odveć krhka.
Nije mogla dugi put prijeći,
Ova me dva stiha pogodiše.tugom.
Pozdrav, Kety:)