Krhotine

Kada se srce razlomi poput kristalne čaše

Tko će sakupiti mrvice

Sačuvati ih uza se da se ne pogube

A da se ne rani tugom što se u njima krije

Tko će ih pokušati spojiti, vratiti na mjesto

Kada ih tuga svom silinom drobi svaki dan iznova

Je li trud uzaludan

Ili ih treba skupiti i čekati novi dan 

Što se iza obzora u muci rađa

Čuvati poput otajstva 

Možda netko, sasvim slučajno pronađe te krhotine

Možda netko osjeti tugu u njima

Pa se nad njima pomoli Svevišnjem

Opere ih ljubavlju i ponovo oživi

Kada se duša slomi poput grančice

Što je nekada mamila svojim mirisnim cvjetovima

Rumenim plodovima

Što je rosu zorom upijala 

Dok ju je Sunce nježno milovalo

Išibane kišom i vjetrovima

Omotane oštrim injem

Hoće li ju itko ugledati 

Među jesenjim lišćem

Hoće li ju itko  podići sa zemlje

Onako krhku, lomljivu 

I staviti pokraj kristalne čaše

Da bude tu,  pa makar i slomljena

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
pinterest.com

6 komentara za "Krhotine"

  1. Marija
    Marija
    24/08/2019 at 7:12 pm Permalink

    Velika književna tema 20. st. bila je otuđenost. Bila mi je nekako strana, neshvatljiva, a evo, javlja se sve češće kod nas. Osamljenost, odgurnutost, neosjetljivost, egocentričnost, sve je češći gost našeg društva. Postali smo “moderni”. Lijepo napisano!

  2. Krebs
    24/08/2019 at 8:11 pm Permalink

    Suzana, krasno opisano otudjivanje i sve te ruznoce u ljudima sadasnjice..lp

  3. Mihaela
    Mihaela
    24/08/2019 at 8:21 pm Permalink

    Pjesma je u svojoj biti jako, jako tužna. Mišlju podsjeća na Cesarićevu Poludjelu pticu, a stilom je tvoja. Lijepa.

  4. gabi
    25/08/2019 at 6:16 am Permalink

    Pjesma je puna pitanja koja dugo čekaju odgovor koji možda nikad niti ne stigne i to čekanje kao da je izvor te usamljenosti. Kao da je život zapeo i više ne zna kako dalje. Lijepi stihovi. Lp.

  5. AnjaL
    25/08/2019 at 7:51 am Permalink

    Teško mi je čitsti ove stihove, premda su lijepo izneseni. Time sam se bavila ranije… a odgovor na pitanja: samo dragi Bog zna svaku našu suzu i može posložiti krhotine, zacijeliti rane ako smo spremni ići dalje… a On je u nama samima. Lijepo sročeno! Vp!!

  6. Suzana Marić
    Suzana Marić
    26/08/2019 at 4:00 pm Permalink

    Žene drage, obradovale ste me svojim komentarima na ovu moju pjesmu. Hvala vam najljepša. Pozdravi vam lete!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.