*Kroz noć putujem, jutra se bojim,
novi dan stiže a ja sam sama,
izgubljena lutam bez nade i snova,
neobjašnjiva sila dušu mi slama.
*Krvavo srce vučem k’o teret,
navodno živo al ne daje znaka,
nit diše, nit kuca, nit osjećaj gaji,
od težine bola, ostajem bez zraka.
*Padam, klonem, puzim,
molim za ruku spasa,
nitko ne čuje da vrištim,
…valjda zato što vrištim bez glasa…
M.G.
Suzana Marić
10/06/2017 at 6:25 pm Permalink
Mihaela, lijepi stihovi izgubljenosti i očaja. No, taj “Krik” si vrisnula u lijepu pjesmu i on će odjekivati poetskim portalom. Bit će i te kako čujan.
“Padam, klonem, puzim,
molim za ruku spasa,
nitko ne čuje da vrištim,
…valjda zato što vrištim bez glasa…”
Lp! 🙂
10/06/2017 at 7:23 pm Permalink
Hvala ti puno Katarina 🙂 lp i tebi…
10/06/2017 at 7:38 pm Permalink
Mihaela, poželjela sam izdvojiti jednu strofu ,ali sam shvatila da sam se uživjela u pjesmu i pronašla djeliće sebe u njoj . Bravo ! Potresao me je tvoj “krik” . Ugodnu večer ti želim 🙂
10/06/2017 at 7:50 pm Permalink
Hvala ti Suzana, drago mi je dok trese pozitivno 🙂 Ugodna vecer i tebi 🙂
10/06/2017 at 9:21 pm Permalink
“Krvavo srce vučem k’o teret,
navodno živo al ne daje znaka,
nit diše, nit kuca, nit osjećaj gaji,
od težine bola, ostajem bez zraka.”
Lako je osjetiti tu putanju kroz “noć” i u nježnosti i u kriku pobrati emocije!
Pozdravljam te, Mihaela:)
11/06/2017 at 12:42 am Permalink
Mihaela, nikad, al’ bas nikad ne bojte se jutra! Glasa i nek’ nema, važno je probuditi se! Snažno!
Pozdrav!
11/06/2017 at 5:18 am Permalink
Hvala Mirko, hvala Branka 🙂 ugodan Vam dan zelim 🙂
11/06/2017 at 9:54 am Permalink
Branka je već izrekla moju misao .
pozdrav tebi
11/06/2017 at 10:37 am Permalink
Jako lijepo, bravo Mihaela !
VP 🙂
15/06/2017 at 10:38 pm Permalink
Hvala Boba, hvala Murtulice 🙂 :*
08/07/2017 at 6:05 am Permalink
lijepo, bravo!
pozz