Krila

S osmjehom na grudima

i rukama krvavim u boli

vlastitog ponosa,

misaono slobodna, neopterećena,

razlijevaš svoje postojanje,

pomoću stanica krvnih zrnaca

labirintom svoga tijela,

 i nezaustavljivo kročiš

nepreglednim prostranstvima uma,

tražeći fragmente svojih života

u kojima je zapisana

tvoja PROŠLOST slikama,

otisnutim na tvrdim stijenama uspomena

u kojima se istovremeno odigrava

tvoja SADAŠNJOST,

poput nijemog filma

s manje-više pokretnim scenama

i tvoja BUDUĆNOST

tako nepredvidiva,

tajanstvena,

zamagljena sadržaja,

nastala prije

početka

samog tvog dolaska.

S osmjehom na grudima

i rukama krvavim u boli

vlastitog ponosa,

povremeno se,

umorna od traženja, zaustavljaš

kako bi, barem nakratko,

pomnije proučila

smisao ovog putovanja

koji grafitno otisnut

bliješti

na krilima

ponoćnog vjetra

i čini te sretnim čovjekom

u ovom trenutku

postojanja.

4 komentara za "Krila"

  1. Marija
    22/11/2016 at 11:28 am Permalink

    Mnogo rečeno u svega dvije rečenice. Ne daje čitatelju prostora da zastane i doživi. Isti tekst bih drugačije grafički složila. Dozvolila predah i doživljaj. Lijep pozdrav:)

  2. Iluzija
    22/11/2016 at 7:31 pm Permalink

    zanimljivo, pozdrav

  3. Lav
    22/11/2016 at 7:31 pm Permalink

    misaono slobodna, neopterećena,
    Važno je ostati slobodan, posebno misaono.Lijep pozdrav!

  4. marissa
    22/11/2016 at 7:39 pm Permalink

    Teškim riječima promišljaš i uranjaš u proučavanje smisla njezinog postojanja.
    Dojmljivo.
    VP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.