Tu sam,
poklanjam ti svoje ime,
srce je već odavno tvoje.
Snove sam zauvijek obojio
u kolorite tvojih snova.
Čekam te tu,
na vrutku naših zvijezda,
gdje iskovana je sudbina naših puteva,
gdje spajaju se želje sa javama života,
gdje se rađaju
i gdje umiru
krila ljubavi,
tu na vrhu
i tu na početku.
Do sada,
čuvala su stoljeća,
skrivala je naša epopeja,
sva buduća proljeća,
imena svih naših aleja.
A sada,
dođi i obuci ta krila,
moja mila.
Primi me za ruku,
isprepletimo prste,
…spojimo usne;
vrijeme je…
Vrijeme je za let.
10/02/2013 at 5:38 pm Permalink
A sada,
dođi i obuci ta krila,
moja mila.
Primi me za ruku,
isprepletimo prste,
…spojimo usne;
vrijeme je…
Vrijeme je za let.
u nove nebeske čežnje, lijepa romantičarska, puno pozdrava pippo
sfd
10/02/2013 at 5:59 pm Permalink
Primi me za ruku,
isprepletimo prste,
…spojimo usne;
vrijeme je…
Vrijeme je za let.
10/02/2013 at 6:44 pm Permalink
Bajkovito i lepo. Pozdrav Kris 🙂
10/02/2013 at 7:43 pm Permalink
A sada,
dođi i obuci ta krila,
moja mila.
Primi me za ruku,
isprepletimo prste,
…spojimo usne;
vrijeme je…
Vrijeme je za let.
pozdrav
11/02/2013 at 10:09 am Permalink
Potpuno davanje. Poziv i vjera u ljubav. Lijep pozdrav 🙂
13/02/2013 at 4:54 pm Permalink
Koliko emocija, kakav uznos,
pročitah u dahu,
pozdrav mili Pipo!
13/02/2013 at 5:30 pm Permalink
kao bajka, divno…
LP