Kristalizacija noći

 

Netko proziva blijeda lica
dok mir bezbrižja prekriva
predjele nevidljive materije


Vječnost prolazi od našega

zajedničkog putovanja
a mi nadneseni
nad neusklađenost
s kojom se mimoilaze
tvoje pletenice razigrane
i moja ožujska popodneva
puna sunca i kasnoga snijega
nikad preplašeni
nikad sami


Netko uvijek proziva

blijeda lica, grlimo se
šumskim rukama kad ozelene
prividno iščezavajući
dok pališ svijeću
dok ja ronim pipcima
razmrvljene zemlje
u mutni pejzaž
svitanja

 

 

6 komentara za "Kristalizacija noći"

  1. Mihaela
    Mihaela
    17/09/2019 at 4:42 pm Permalink

    Pjesma me podsjeća na neke zajedničke dane dvaju bića u njihovoj mladosti. Sretne dane koji se kristaliziraju u vječnost. A netko uvijek u tom lancu vremena nosi uspomenu.

  2. Marija
    Marija
    18/09/2019 at 6:13 am Permalink

    Fantastično je uređen život. Neke njegove zajedničke točke dijelimo s dragim osobama, kroz neke samo projurimo, idemo prugom dalje, a naša prtljaga postaju sjećanja. Veliki kristali sjećanja!

  3. mirko1
    mirko1
    18/09/2019 at 9:35 am Permalink

    Mihaela, Marija, veliko hvala na posjeti i osvrtu !

  4. gabi
    18/09/2019 at 2:58 pm Permalink

    I sjeta i čežnja i snoviđenje u vrtlogu emocija stvaraju čudesan poetski doživljaj. Lp.

  5. Ljerka Varga
    Ljerka Varga
    18/09/2019 at 7:56 pm Permalink

    tvoje pletenice razigrane
    i moja ožujska popodneva
    puna sunca i kasnoga snijega
    nikad preplašeni
    nikad sami…
    🌹🌹🌹
    Prisjetiti se i dovesti slike sjećanja, tren je vraćanja misli na sretne momente…L.p.

  6. mirko1
    mirko1
    19/09/2019 at 6:32 pm Permalink

    Hvala, Gabi, Ljerka:)
    lpm

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.