Korak za korakom ispisujem na staroj cesti gdje su nekada plovili fijakeri i vranci i gdje se ispod fenjeraških lampi igraju sjene. A ja omotan snom o dodiru naših nagih tijela, mjesecu kradem vrijeme igranja sa nekim davno zaboravljenim zvijezdama.
Jesen je.
Crvenkasto lišće me prati svojim ritmičnim šumovima. Čujem tvoje ime u vjetru. Samo rijetki noćni tramvaj poremeti rapsodiju noći, ali samo na trenutak kako bi strune mojih violinskih čežnji ponovo zazvučale poput orkestra snova. U daljinama mirišu snjegovi.
Zima je.
Uskoro će se omotati oko našeg grada i ledena će ljepota svojim kristalnim sjajem dočekati nove pupoljke i zelene oaze mirisa, a mi ćemo do tada, draga, među perjem i jastucima isplesti nova sjećanja užitaka.
Proljeće je.
Lice ti je ispunjeno žutim suncem i smiješkom zadovoljstva. Držiš me za ruku dok letimo obroncima šuma iz kojih dopiru vilinske arije. Oteli smo sreću iz okova zaborava. Stara trešnja je zelenkastocrvena.
Ljeto je.
Bonaca se stopila sa ritmom našeg dana. Tvoju ljepotu prate uzdasi što su nošeni jugom. Čak te i oni rijetki oblaci slijede uz zborove cvrčaka. Tvoja kosa je poput mora zlatne ravnice.
Jesen je… još uvijek.
Još uvijek koračam ulicom snova dok igraju se sjene ispod bjeline mjeseca.
Tramvaji i dalje voze, a jedan je i moj.
Baš kao i ti.
Aljoša
11/04/2012 at 6:42 am Permalink
Divota događanja u vremenu…iza, sada i ispred…doista kroz korake mašte 🙂
11/04/2012 at 7:30 am Permalink
Slažu se sjećanja, traje jedna ljubav kojoj vrijeme nije naudilo. Ona je humanizirala pejzaž, ona mu daje romantične boje, ona daje krajoliku dušu koja je pomalo sjetna, ali nije umorna, nije zasićena trajanjem. Ona stvara jedan prekrasan imaginarni svijet, svijet snova u kojem se stopila ravnica s morem i u kojem se može trajati u protoku vremena. Veliki pozdrav Pippo. 🙂
11/04/2012 at 9:37 am Permalink
Jako lijepo, pozdrav Pipo!
Tramvaji i dalje voze, a jedan je i moj.
Baš kao i ti.
11/04/2012 at 10:54 am Permalink
izmaštaj ako drugačije nemože
11/04/2012 at 11:14 am Permalink
kroz vrijeme i kroz uspomene .divno putovanje:)
pozdrav
11/04/2012 at 4:20 pm Permalink
Tramvaji i dalje voze, a jedan je i moj.
Baš kao i ti.
smijem li reći da se ove sjećam
puno pozdrava uz puno pohvala za ovu pjesmu (LP)
sfd
11/04/2012 at 8:59 pm Permalink
Jesen je… još uvijek.
Još uvijek koračam ulicom snova dok igraju se sjene ispod bjeline mjeseca.
Tramvaji i dalje voze, a jedan je i moj.
Baš kao i ti
I prvi puta kad sam je čitala savršena mi je bila a sada još ljepša.