Svijet je stao na trenutak.
Barem u mom svijetu.
Umjesto rijeka
zaplovile su žudnje ovoga dana,
umjesto svijeća
gorili smo mi na poljima poljubaca,
na obroncima snova.
Iako nije to bio san.
Bila si moja sjena,
bio sam tvoj suputnik
među aurorama ljubavi.
Još miriše tvoje ime na mom licu,
iako su te odvele neke istine
zamotane u laži.
Gradom su se prolili tragovi suza, al’
u stihovima i u javi
još uvijek si božica
sa krunom od vječnosti.
I zato i jesi…
…zauvijek moja.