krvotok

 

 

iza nečeg
žubori grad
oblik izloga davnog
krajičak oka ti bilježi


u kretnji mi treperiš
za glasom niz ulicu
koji ti pamti ime 


iza nečeg
u dubinu podneva
ispraćaš sliku
ljetnih tramvaja
pa bdiješ u centru
tamo gdje smo svakog lipnja
osluškivali kako zore
naša tijela


nijemu suzu spuštaš
niz obronke ljeta
niz miris krizantema


jer ništa moje
nije nadohvat
zadnji su se put
daleko niz bulevar
grlile naše sjene
izdužene u perspektivi
kao izvan prostora

u šumoru je ostao grad
kao krv
tvoga krvotoka

2 komentara za "krvotok"

  1. Marija
    Marija
    24/01/2020 at 7:28 pm Permalink

    Sve je na rubu prolaznog, vraća se u sjećanje i opet prolazi krvotokom života kao njegova zakonitost.

  2. mirko1
    25/01/2020 at 12:49 pm Permalink

    Hvala lijepa.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.