Osluškujem sonatu morskog vala
modrog mora s okusom soli,
u oku mi krijesnice kristalne iskre
predivne kapljice morske, kao san,
vječne žudnje u grudima mojim…
Akordi morski srce mi dira,
modrina beskrajna duši mi godi,
prelamaju se boje u dubini mora,
ljepota njena zarobljena u meni
zrcali trenutke samoće moje…
Sanjam te more u svitanju zore,
tvoj pješčani žal i modre boje,
žuborenje vala na kamene hridi,
taj vječni plam u samotnim noćima
izranja na pučini vječnosti tvoje.
Gledam kako sunce u tebe tone,
treperi pučina rumenilom sunca,
na kamenoj hridi jedan galeb stoji,
a ja, na krhotinama neostvarenih želja
još jednom gradim kule od pijeska.
Suzana Marić
30/03/2012 at 6:27 am Permalink
Gledam kako sunce u tebe tone…
prelijepo dragi Dinko 🙂
pozz tebi i tvojoj ljubavi 🙂
30/03/2012 at 6:53 am Permalink
Divne su te kule od pijeska u trenutku stvaranja. I nije važno što ih prvi vjetar raznese, jer one ostave trag ljepote, boli ta naša prolaznost u ljepoti morskog pejzaža, ta spoznaja da sve je pijesak, ali tješi trag u slikama i stihovima. Divna je ta pitoma vala koju si naslikao. Uživam i u stihu i u slici. Lijepo jutro želim Dinko. 🙂 🙂
30/03/2012 at 8:04 am Permalink
Prelijepe slike su tvoji stihovi dragi Dinko!I tvoje slike na platnu su divne !
Osmjeh tebi i tvojoj ljubavi šaljem! 🙂
30/03/2012 at 8:59 am Permalink
“Gledam kako sunce u tebe tone,
treperi pučina rumenilom sunca,
na kamenoj hridi jedan galeb stoji,
a ja, na krhotinama neostvarenih želja
još jednom gradim kule od pijeska”.
Lijepo je ovo jutro kad se ima što pročitati !
Šaljem ti POZDRAV i svoje želje da traješ i postojiš u stvaralaštvu, u kreativnosti !
30/03/2012 at 11:02 am Permalink
Još jedna lijepa pjesma o tvom zavičaju, sve pohvale od mene za stihove i za sliku 🙂
30/03/2012 at 10:24 pm Permalink
Prelijepo nježno, pomalo čeznutljivo ali svakako toplo.Dobro da je pjesak stalno tu pa se kule mogu graditi iz početka.Pozdrav Dinko.
31/03/2012 at 5:39 am Permalink
Svima Vama dragi moji osmjehe i pozdrave šaljem 🙂
08/04/2012 at 11:49 am Permalink
Ah, taj svijet je prevelik za svaki zanos. Iscrpljuje ga. Vrijeme ga rastače kao kule od pijeska na plaži. Srce ih više nikada neće uspjeti izgraditi čak ako je to za princezu iz bajke. Čak, ako je došla iz davnine i ušetala u naše uspomene. Ako je stigle tko zna odakle u sada već praznoj barci koja se ziba na valovima u zagrljaju samotne uvale gdje nekoć je ispričana tajanstvena ljubavna priča koju nikada nikome nismo rekli.