Kutak iz kojeg gledamo u nebo

U onom kutku,

iz kojeg gledam u nebo,

u  tu beskrajnu dubinu jedne tačke,

slomi moju samoću,

zauzmi mjesto pored mene.

Možda,

povuče nas beskraj,

tišinom svojih riječi,

u vječitu tamu iz koje nema povratka,

niti u prošlost,

niti u budućnost.

A svoj kutak,

ostavi nekom drugom sa ispisanom posvetom,

post skriptum samoći,

post skriptum posjedovanju ,

post skriptum postojanju.

 

 

7 komentara za "Kutak iz kojeg gledamo u nebo"

  1. Marija
    Marija
    07/12/2018 at 12:13 pm Permalink

    Mnogi pravci pogleda kreću ka istoj točki, ka istoj misli ili istom osjećaju, a udaljenosti među ljudima su ipak ogromne. Nekad, kada bih čitala literaturu o otuđenosti čovjeka, pitala bih se: Koji je vrag svim tim piscima? Sada mi je jasno.

  2. salke
    salke
    07/12/2018 at 1:07 pm Permalink

    Moćni stihovi su tvoji. Bilo je svjetlo i vraćamo se njime.

    Lijep pozdrav Tarik.

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/12/2018 at 2:07 pm Permalink

    U onom kutku,
    iz kojeg gledam u nebo,
    u tu beskrajnu dubinu jedne tačke,
    slomi moju samoću,
    zauzmi mjesto pored mene.

    Odlični stihovi,Tarik.
    Pozdrav šaljem

  4. danijela
    danijela
    07/12/2018 at 3:01 pm Permalink

    baš sam sada razmišljala o tome kako je lako biti sam, a tako teško podnijeti samoću…., volim ove stihove, lp Tarik

  5. Murtulica
    Murtulica
    07/12/2018 at 5:29 pm Permalink

    Sjajno!!!
    Lp

  6. ENEDIEL
    ENEDIEL
    09/12/2018 at 8:09 pm Permalink

    zauzmi mjesto pored mene.

    Možda,

    povuče nas beskraj,

    tišinom svojih riječi,
    lp

  7. branka
    branka
    10/12/2018 at 12:40 pm Permalink

    Meni je tvoja poezija od prve pjesme koju sam pročitala bila unikatna.
    Ti znaš beskraj i tugu.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.