Začaran i nijem korak pločnikom korača,
pružen u neku tačku preduboku.
To je kao slika, impresija od Monetove jača,
oslikana negdje u mom oku.
Nevidljiv i tih uzdah pluća prošara
vođen ritmom u njenim grudima.
Zamislih onda sebe poput nekog klošara,
lako je tajnim osmijehom postati,
lako je onda čuvati laku nit ljepote života,
lako, jednostavno, opuštajuće…ma divota.
Opjevan i čist pogled iz dubine oka izvire,
nudeći zagrljaj toplote svakoga dana.
Ne, pred tim pogledom se ne umire,
tek zaspe pod sjenom šadrvana.
Baršunast i snen dodir se pokretom pruža,
ostavljajući čudan lijek iza sebe.
Odjednom sam kao procvala ruža,
zalivena toplotom od tebe…
Lako je onda misli slovima pisati,
lako je i tužan punim plućima disati,
lako je onda čuvati laku nit ljepote života,
lako, jednostavno, opuštajuće…ma divota.
23/10/2012 at 1:00 pm Permalink
…ma divota.pozdrav
23/10/2012 at 3:54 pm Permalink
Opjevan i čist pogled iz dubine oka izvire,
nudeći zagrljaj toplote svakoga dana.
Ne, pred tim pogledom se ne umire,
tek zaspe pod sjenom šadrvana.
Lijepo..
LP
23/10/2012 at 3:56 pm Permalink
Lako je onda misli slovima pisati,
lako je i tužan punim plućima disati,
lako je onda čuvati laku nit ljepote života,
lako, jednostavno, opuštajuće…ma divota.
Zadnja strofa se čita kao poanta ove lijepe, nadahnute pjesme. Pozdrav Nigel 🙂
23/10/2012 at 4:33 pm Permalink
Gdje si čovječe, nisam te čitao cijelu vječnost 🙂 Izvrsni stihovi, pomalo tajnoviti kao i sam život.
Pozdrav!
23/10/2012 at 6:52 pm Permalink
Lako je kad se zivot zivi. Lepo napisano Nigel. Mnogo pozdrava 🙂