Začaran i nijem korak pločnikom korača,
pružen u neku tačku preduboku.
To je kao slika, impresija od Monetove jača,
oslikana negdje u mom oku.
Nevidljiv i tih uzdah pluća prošara
vođen ritmom u njenim grudima.
Zamislih onda sebe poput nekog klošara,
izgubljenog u masi među ljudima.Lako je onda životom živjeti,
lako je tajnim osmijehom postati,
lako je onda čuvati laku nit ljepote života,
lako, jednostavno, opuštajuće…ma divota.
lako je tajnim osmijehom postati,
lako je onda čuvati laku nit ljepote života,
lako, jednostavno, opuštajuće…ma divota.
Opjevan i čist pogled iz dubine oka izvire,
nudeći zagrljaj toplote svakoga dana.
Ne, pred tim pogledom se ne umire,
tek zaspe pod sjenom šadrvana.
Baršunast i snen dodir se pokretom pruža,
ostavljajući čudan lijek iza sebe.
Odjednom sam kao procvala ruža,
zalivena toplotom od tebe…
Lako je onda misli slovima pisati,
lako je i tužan punim plućima disati,
lako je onda čuvati laku nit ljepote života,
lako, jednostavno, opuštajuće…ma divota.
julija
Suzana Marić
23/10/2012 at 1:00 pm Permalink
…ma divota.pozdrav
23/10/2012 at 3:54 pm Permalink
Opjevan i čist pogled iz dubine oka izvire,
nudeći zagrljaj toplote svakoga dana.
Ne, pred tim pogledom se ne umire,
tek zaspe pod sjenom šadrvana.
Lijepo..
LP
23/10/2012 at 3:56 pm Permalink
Lako je onda misli slovima pisati,
lako je i tužan punim plućima disati,
lako je onda čuvati laku nit ljepote života,
lako, jednostavno, opuštajuće…ma divota.
Zadnja strofa se čita kao poanta ove lijepe, nadahnute pjesme. Pozdrav Nigel 🙂
23/10/2012 at 4:33 pm Permalink
Gdje si čovječe, nisam te čitao cijelu vječnost 🙂 Izvrsni stihovi, pomalo tajnoviti kao i sam život.
Pozdrav!
23/10/2012 at 6:52 pm Permalink
Lako je kad se zivot zivi. Lepo napisano Nigel. Mnogo pozdrava 🙂