Prstima pokupljen svemir. Stisnut dlanovima, drijema.
Brižna sam.
Pažljiva.
Zajebana.
Ti, nisi svjestan kako te promatram dok pališ cigaretu. Uvlačiš u sebe supstancu ovisnosti. Miješaš kocke leda, alkoholne želje i vrenja. Utrobu griješ, vatrom. Krećeš se prostorom tišine, potpuno nag. Odsutan. Čitaš me, oblizujući prste koji su bili u meni. Svojevremeno. Pitam se da li si gladan, noći. Žedan sokova ženstva. Uzimaš li mislima Ženu, iako više ne sjedim ti preko puta, razmaknutih prepona. Brižna sam. Zanima me kakvim se plinovima puniš i kakve je boje tvoj vrhunac.
Posvećujem ti pažnju, iskopom još jednog kostura poezije. U pjesmama usmrtila sam bezbroj puta vlastite emocije. I muškost sam ti odgrizla. Pustila sam krv svojoj boli. Promatram tvoje prve sijede i ne želim da se do glatke kože obriješ. Moj miris sačuvan je u tvojim dlačicama. Dovoljno je da sklopiš oči i na licu imaš me, jezikom rastvorenu. Ti, nisi svjestan kada si me propustio. S usana me skinuo. Ne osvrćem se. Zaista nebitno je kome danas pišem. Zajebana, od struka na niže. Lascivna.
Prstima pokupljen svemir. U mojim prstima, diše.
*
Silence
Mihaela
Marija
boba grljusic
01/06/2012 at 7:49 am Permalink
“Ti, nisi svjestan kada si me propustio.” bravo!
01/06/2012 at 8:11 am Permalink
Zajebana ili ne, jedna si jedinstvena i stvarno nije važno kome pišeš, važno je kako to radiš, uvijek snažno, pomalo sirovo, balansiraš na granici ukusa i neukusa poput nekog virtuoza, pozdrav Perla i 🙂 za tebe !
01/06/2012 at 8:36 am Permalink
Sjeti me onog vica kad papagaj kaže: Juuu, zajebane li igre! Takva je i tvoja pjesma…..Igra. Igra balansera. Neosporno je da je ovo što si napisala poezija. I neosporno je da se neće svima svidjeti. Sirova, divlja, mračna i lijepa poezija. Hodaš po oštrici žileta. Molim te perlaa, ne grabi velikim koracima. 😉 🙂
01/06/2012 at 9:35 am Permalink
U pjesmama usmrtila sam bezbroj puta vlastite emocije.
meni dosta
pozdrav Perlita
01/06/2012 at 9:47 am Permalink
Baš si zajebana….
Ali zato nam i poklanjas ovakve prekrasne uratke…
LP Perli
01/06/2012 at 11:31 am Permalink
Dovoljno je da sklopiš oči i na licu imaš me, jezikom rastvorenu. Ti, nisi svjestan kada si me propustio.
Raspjevano… Zastanem i gledam kako svaki gib, pokret, izvor želje, zebnja i zapitanost prolistava u pjesmi… rečenoj, odaslanoj tvojim neponovljivim perom. Dva puta me proguta ova poezija, pa me dva puta izbaci. Onda te gledam, dugo, željan spoznaje…
Ovdje kažu: Skidam kapu! I ja ti to kažem… a onda, dopusti, ponovno bih, pa još jednom pročitao odličan uradak.
Pozdrav, Perla.
01/06/2012 at 12:54 pm Permalink
Zajebana?! neeeeeee!!!!
Nenadjebiva?! fenomenalno DA!
pusek newe
01/06/2012 at 1:04 pm Permalink
Prstima pokupljen svemir. U mojim prstima, diše.
pozdrav
01/06/2012 at 4:15 pm Permalink
Prstima pokupljen svemir. U mojim prstima, dise.
Mogao bi biti pocetak nove pesme. Lep pozdrav perla 🙂
01/06/2012 at 4:29 pm Permalink
,,Miješaš kocke leda, alkoholne želje i vrenja. Utrobu griješ, vatrom. Krećeš se prostorom tišine, potpuno nag. Odsutan. Čitaš me, oblizujući prste koji su bili u meni.,,
…………………………………………………….
samo sam u prolazu, bježim, jer………………..
srce lupa
krv kroz
vene stupa
armija zrnaca
kreira maštu
baca sve zastave,
ovo je previše za njih
Perlita uživaj u danu
SFD
01/06/2012 at 8:58 pm Permalink
U ovoj pjesmi (ili što je već) ima toliko ženske energije da pružam prste prema zaslonu u nadi da ću te dotaknuti. Ako ti je namjera da svojom poezijom provociraš moram ti reći da to savršeno radiš. Pozdrav veliki, Perla!
01/06/2012 at 11:35 pm Permalink
Perlice moj naklon(i to duboki) 🙂
Lijep pozdrav!
02/06/2012 at 12:03 am Permalink
Palim cigaretu uz žutu makedonsku lozovaču i čitam… i ne mogu prestati. Pa počinjem ispočetka. I tako nekoliko puta. I uvijek je isti rezultat – padam ničice. Uz zapaljenu cigaretu i makedonsku žutu lozovaču.
03/06/2012 at 3:42 pm Permalink
Ljudi, zahvalna sam što me čitate … lol … lijepo je to znati, da … hvalaa svima !