Linije života

Dugo sam tražila daljine izgubljene u svjetlosti,

neprohodne puteve za povratak,

srela pokoju neukroćenu misao

obraslu mirisom starih panjeva

pa samo zagrlila noć,

udahnula tišinu…

Budila sam se u prazninama neba,

s pticama na dlanu,

s pupoljcima uspomena u kosi,

sama,

na svom oblaku jesenske zvijezde…

Nisam znala gdje su ostali mostovi tvojih rijeka,

kamo su se izlile pritoke snova

u kojima si me nekad volio,

često želio,

uvijek sanjao…

 

I onda,

u jedno kišno proljeće,

odmotalo se klupko vremena

gdje smo sreli ono skriveno zauvijek

ugrijano iskrenošću sunca,

sačuvano u očima, još nevinim pogledima,

zapleteno u krošnjama

tvojih šuma

i mojih riječi…

Zavrtila me mjesečina u aureoli osmijeha,

razbistrila sve dubine srca

jer zadrhtim dok slušam ti glas

dok maštam o tebi,

dok mislim na nas…

8 komentara za "Linije života"

  1. Aljoša
    17/05/2013 at 2:55 pm Permalink

    Put istine, put pronalaska onoga za što ponekad samo mislimo da smo izgubili, preispitivanje jesmo li se usput izgubili ili zalutali, a na kraju ipak proljeće, rekli bi englezi lost and found.

    Pozdrav Vilo 🙂

  2. Marija
    17/05/2013 at 3:40 pm Permalink

    jer zadrhtim dok slušam ti glas/ Stih koji vrijedi tisuće izjava ljubavi/Pozdrav Vilo 🙂

  3. ENEDIEL
    17/05/2013 at 3:47 pm Permalink

    razbistrila sve dubine srca

    jer zadrhtim dok slušam ti glas

    dok maštam o tebi,

    dok mislim na nas…
    pozz

  4. Marko Grubesic
    17/05/2013 at 6:46 pm Permalink

    Eh kad se klupko vremena odmota! Baš si lijepo emocije u stihove uplela 🙂
    Lijep pozdrav!

  5. tulipan
    17/05/2013 at 7:43 pm Permalink

    Nježna a snažna pjesma,

    topli pozdrav Vilo!

  6. songfordead
    17/05/2013 at 9:27 pm Permalink

    u šumi na kraju sna, sami smo ostali
    ili nas zlaćani glas vodi
    ne odajemo se olako
    ali ipak brinemo putnicima
    u kovčezima naših života

    a što o tvojoj pjesmi/ama mislim ne treba komentar
    samo možda ponekad ih ukrotiti
    ali ovaj puta ćutim i čitam u tišini noći

    mentol bombon draga Vilo

  7. marissa
    17/05/2013 at 9:44 pm Permalink

    Tako sama, a tako ispunjena ljepotom koju si propustila kroz ovu pjesmu,
    topli pozdrav!

  8. mirko1
    26/05/2013 at 6:56 pm Permalink

    Poezija !!! Davno rekoh…

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.