Još jedan listopad je uzeo kist i razasuo krajolikom paletu pastelnih nijansi, ostavljajući iza sebe raskoš boja.

Lišće leti; čas nošeno toplim vjetrom, čas hladnom jesenjom kišom.
Jesenja šetnja. Toplo sunce i šuštanje debelog tepiha od napadalog lišća pod nogama. Prvi tamni oblak nošen vjetrom pretvorit će ga svojim hladnim kapima u razgaženu, sklisku masu. Nepredvidiva jesen.

Kesteni muklo udaraju padajući na asfalt. Zaboravljeno voće trune na granama nudeći se pticama poredanim na žici. Spremne za odlazak; dugačak let u sve raniji suton, preplašene tamnim oblacima što nadiru sa sjevera.

Sivilo jutarnje magle i rani sumrak kasnojesenskog popodneva mirišu na ugodnu toplinu sobe koja u kutovima sprema uspomene i zrelu jabuku s ormara koja čuva slatki miris zaboravljenog ljeta.

U noći puhne vjetar noseći lišće praznom cestom, tjerajući jezu pramenova blijede magle i izduženih sjena ogoljelih grana mokrih stabala.