Listovi se opet spremaju

LISTOVI SE OPET SPREMAJU

Nemam što da kažem!
Taj život postaje teret nebu.
Oblacima i kapima kiše , divim se,
A listovi tako umilno šušte na vjetru.
Nemam što da kažem!
Dan je već izrezbaren nožem,
Moje nebo je opet plavo u pogledu,
A staze se gube u maglama misli,
Spuštenog pogleda tražim nešto na zemlji,
Ni pred kim nije sagnuta glava, misli puna,
Al’ danas su misli ostale bez krila,
A nebo je opet široko plavo.
Nemam što da kažem!
U ruci veliki buket posušenih latica,
Sunce mi je iza leđa, a sjena dugačka,
Ova staza završava negdje tamo
Prema izlazu sjenovitih arkada.

Nemam što reći!
Listovi se opet spremaju na put.

[email protected]

4 komentara za "Listovi se opet spremaju"

  1. sumiko
    10/08/2020 at 12:29 pm Permalink

    Nemam što reći!
    Listovi se opet spremaju na put….

    Lp

  2. Marija
    Marija
    10/08/2020 at 4:01 pm Permalink

    Ova staza završava negdje tamo
    Prema izlazu sjenovitih arkada.

    Pjesma je blago sjetna, osjeća se pomirenost s vječnim zakonom života. Izvrsno napisano!

  3. Mihaela
    Mihaela
    10/08/2020 at 4:35 pm Permalink

    Sunce mi je iza leđa, a sjena dugačka,
    Ova staza završava negdje tamo
    Prema izlazu sjenovitih arkada.

    Vrlo suptilni stihovi!

  4. Ljerka Varga
    Ljerka Varga
    15/08/2020 at 3:59 pm Permalink

    Hvala na komentarima…uvijek me robradijete…🌹🌹🌹

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.