Sparina mori.
Tramvaji čudno škripe.
Grad u tišini.
Mladić na trgu
u sjeni Jože bana,
djevojku ljubi.
Topom u podne
Zagreb ukaže dušu.
Grad je ipak živ.
Djevojke divne
u haljinama ljetnim
uzdahe mame.
Svježinu traže
na Bundeku, Jarunu,
mladi i stari.
Na medvednici
u oazi svježine
lakše se diše.
U maksimiru
u zoološkom vrtu
fauna spava.
Žega, sparina
protežu se gradom al’
Zagreb još živi.
05/07/2012 at 9:54 am Permalink
Kristiane, ti si postao pravi haiku pjesnik. Lijepe su slike grada, odlično prikazana žega, sparina asfalta. Veliki pozdrav 🙂
05/07/2012 at 11:28 am Permalink
vidim vidim zega, ali ti si zivno
mozda te svjezim drzii nesto pivno:)))
05/07/2012 at 2:54 pm Permalink
Jako lijepe slike grada .
Sve usporeno, a opet lijepo, smireno.
Pozdrav!
05/07/2012 at 6:50 pm Permalink
Lijepo “pomjeren” haiku Kris.Kad su vrucine ne volim se u gradovima zadrzavati,u provinciji se lakse dise 🙂
Pozdrav!
05/07/2012 at 9:51 pm Permalink
ovo si super napisao
noć
sfd