Ljubav na obzorju sjećanja

 

Izviru iz oka biserne suze u srcu rođene
u njima nema ni tuge ni nedosanjanih želja,
tek sjećanja grle prohujalo vrijeme djetinjstva
usne što su ljubile miris proljetne trešnje,
nevini su poljupci u jutrenju bezazlene mašte.
 
K'o zalutale ptice svoje nemirne drhtaje krijem,
sve dane što ih nema, k'o poljupci dragi,
vidjeh ljepoticu bijelu u grmu crvenih ruža,
rađala se ljubav u okrilju nedosanjanog sna,
još me grle sjećanja razigranih snoviđenja.
 
Danas uranjam u dubine mjesečevih mijena,
procvale su ruže crvene, ćutim, srcem ljubim,
dok srce u mojim grudima snažno kuca,
odlazi dan od mnogih koje sjećanje briše,
tužan i čudan san k'o crna noć bez zvijezda.
 
Pitaš me zašto koračam korakom tihim,
volim osluškivati tihovanje ptičjih cvrkutanja,
vraćaju me u gnijezdo davno zaboravljenih želja
gdje nevina ljubav još tinja u starosti mojoj,
na obzorju sna tiha i mirna noć u san me zove…

6 komentara za "Ljubav na obzorju sjećanja"

  1. Mario
    14/04/2013 at 4:28 pm Permalink

    Lijepo, Dinko!

  2. Marija
    14/04/2013 at 4:59 pm Permalink

    Pitaš me zašto koračam korakom tihim,
    volim osluškivati tihovanje ptičjih cvrkutanja,
    Nadahnuto i lijepo. Veliki pozdrav Dinko 🙂

  3. Aljosa
    14/04/2013 at 5:04 pm Permalink

    Tiho koračanje , smirenje i san

    Lijepo putovanje, Dinko 🙂

  4. ENEDIEL
    14/04/2013 at 6:37 pm Permalink

    volim osluškivati tihovanje ptičjih cvrkutanja,
    vraćaju me u gnijezdo davno zaboravljenih želja
    gdje nevina ljubav još tinja u starosti mojoj,

  5. Kristian Svalina
    14/04/2013 at 7:00 pm Permalink

    Otplovio sam pjesmom…
    Lijepo.
    LP

  6. mirko1
    14/04/2013 at 9:27 pm Permalink

    Nježno i prelijepo. Nadahnuto.
    Preporučujem ti za čitanje Peru Pavlovića, istog ste emotivnog nerva, iste suptilnosti.
    Veliki pozdrav, Dinko.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.