Ljubičasta rijeka
Sapliće se o plavi kamen
Kapi se na dvoje dijele
Jedne naviru grče, huče
te se propinju kao ždrijebe
kopitima grebu nebo htijući više, još više
a zemlja zove te padaju i lome se
lome se kao krhka grana breze
dotiču površinu žalosne što let je gotov
teku dalje s ljubičastom rijekom do nekog novog kamena
možda tada budu one druge
koje polete do duge
Suzana Marić
Marija
Aljoša
01/04/2020 at 7:25 pm Permalink
Možda – daje mogućnost ostvarenja
neka tvoja rijeka teče do duge
pozdrav
05/04/2020 at 3:08 pm Permalink
Hvala Boba, neka teče 🙂 lp
01/04/2020 at 8:18 pm Permalink
Svidjela mi se ta tvoja ljubičasta rijeka, Ene. Vidjela sam je u mislima, osjetila njenu svježinu i snagu. Pozdrav ti leti:)
05/04/2020 at 3:08 pm Permalink
Hvala puno Suzana, lp
02/04/2020 at 6:55 am Permalink
Radije bih stavila dva ista komparativa – više, Višlje je možda lokalizam, ali ne spada u lijepu, dinamičnu, vizualno jaku pjesmu!:)
05/04/2020 at 3:09 pm Permalink
Hvala Marija, primljeno na znanje, lp
02/04/2020 at 6:59 pm Permalink
Lijepa misao… svaka kap želi let, al zemlja je neminovno vuče k sebi…
Ugodnu večer želim! 🙂
05/04/2020 at 3:09 pm Permalink
Hvala Anjal 🙂 , lp