Ljeto je bilo ispunjeno tvojim smijehom,
a sad mi usamljena duša luta između gora,
nema maestrala ni soli u tvojoj kosi,
o Lora, ljubavi moja s mora.
Usne ti tople na mojima još ćutim,
dok srce puca kao hrastova kora,
umjesto prekrasnih agava posvuda gloginjari,
o Lora, ljubavi moja s mora.
Nema pješčanog žala, samo pašnjaci pusti,
i nebo tužno ponad visokog bora,
zvukove Mediterana zamjenu plačljiva frula,
o Lora, ljubavi moja s mora.
Jesen nam sumorna iz daljina stiže,
polja su utonula u sivilo maglovitih zora,
umjesto tebe samoća mi društvo pravi,
zbogom Lora, ljubavi moja s mora!
julija
Suzana Marić
25/09/2012 at 7:46 am Permalink
Zanese glazba ovih stihova. Posebno mi se sviđa dvostruka rima refrena. Veliki pozdrav Marko 🙂
25/09/2012 at 8:09 am Permalink
Jako lijepo Marko i ovu si dobro skrojio ponavljajući isti stih na završetku strofe, lijepa rima i birane riječi, sve čestitke za pjesmu, pozdrav !
25/09/2012 at 8:24 am Permalink
snaga nezaborava,a zašto ne kad čini ugodu srcu .lojepo Marko
25/09/2012 at 9:57 am Permalink
lora s mora…lijepa je pjesma i bez nje..
25/09/2012 at 10:33 am Permalink
e ljetne ljubavi.. pozdrav
25/09/2012 at 5:36 pm Permalink
o Lora ljubavi moja s mora.
ovo bi se dalo uglazbiti, posebna je, puno pozdrava, sfd
25/09/2012 at 7:51 pm Permalink
Hvala na posjeti dragi poezijoljupci.
Ugodne večernje sate vam želim!