Lorena Kujek- Ab initio

Sasvim zamirem 
na pragu izgovorenih zabluda.

Svojom si elaboracijom do besvijesti
izlažirao post mortem
mojim opsjednućima smrću.

Florescentna avenija snova
žrtovala je raspupale pupoljke-
naglim iskorijenjivanjem časti.

Spacijalno začahurena
u pronicljivoj jezgri introveriranosti,
adaptiram se na tromeđi
između suficijenta,
podbuhle amnezije vezane uz krucijalnu anamnezu
nepovratnog povratka
te lakih apostrofa depersonalizacije tamnozelenih sljepila.

Degradiram ponizne insinuacije rezigniranoga pjesnika,
čiji me razum proveo alejom opovrgnutih dogmi,
i porušenim koncentracijama neprilagođenih
zamišljaja rajskih prostranstava.

On bijaše jedan od Argonauta grčkih prispodoba
o fanatizmu osiromašenih pisaca
kojima su zavidnici stagnirali napredak,
crvotočinom nagriženo kormilo maslinastog parobroda,
čiji ukleti azimut otkrivaju nesnalažljivi kartografi.

Zaokrenut ću putanju
i nasukati se na gnjecavu obalu istrunulih sunovrata.

Ondje, implicirano u žilama podzemnih voda,
ti ćeš još dugo iza moje smrti preuređivati konačne retke kolosalnih epigrama našeg kraha,
lapidarno priželjkivajući ostvarenje ljubavi koja nikad nije zaživjela.

Iznova…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Brooke Shaden Photography

2 komentara za "Lorena Kujek- Ab initio"

  1. Marija
    26/10/2017 at 8:52 pm Permalink

    Već prvi stih uvuče u jedan sasvim poseban svijet!

  2. katarinab
    27/10/2017 at 9:14 pm Permalink

    Pjesma me je sasvim uvukla u sebe kao Platonova “Gozba”:
    – Bog s tobom, da li ono što nije lijepo mora biti ružno?
    Ili ono što nije mudro ludo? Zar nisi opazio kako ima nešto u sredini između mudrosti i neznanja?
    – Što to?
    – Mišljenje, jer ako netko točno misli, a ne zna za to navesti razloge to nije ni znanje ni neznanje. Isto je s Erosom. On je u sredini između lijepog i ružnog.”
    A možda Immanuel Kanta “Kritika čistog uma”, pa tako i ja doživljavam tvoje stihove nešto kao njegov transcendentalni idealizam.
    Lp! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.