Dragi,
izvedi mi brzinski balet
za sva alkoholiziranja-
kojima smo svjedočili
i u čijem smo odsustvu
potajice prisustvovali.

Poljubi me bez lica,
jer igrom slučaja-
ipak možeš zavoljeti
labilno, neiskvareno dijete;
koje razdragano prepričava
putovanja do
zajedničke ulice.

Sjećaš li se
gubljenja svijesti
uslijed trovanja
riskantim supstancama?

U takvom ratu
krnje psihodelije
te liturgijskih kreposti,
čak i samom nečastivom
nestaju posrednici.

Iako sam se
pradavno upokojila
preuranjenošću,
svejedno se
preispitujem
hoću li smoći
dovoljno hrabrosti-
podariti ti nasljednika
kičastog carstva,
baroknih vitraja.

Diskutabilnostima
ovakve vrste,
jednostavno
nema premca.

Jesi li svjestan činjenice,
da je ona koju držiš
na svojim koljenima-
hologram crne magije?

Sudeći po
količini karmičkih
dugovanja i ispaštanja-
u prošllim životima
zacijelo pripadah
ozloglašenom
kultu zloduha.

Zasigurno plesah
s đavoljim ludama,
trpeći sočne šamare
izblijedjelih križeva;
s unakrsne mise
o postanku
planetarnih sustava.

Nedvojbeno se razrezah
zahrđalim čavlima;
preprodavši
svojstvenu mi,
sukrvicu kraha.

Možda nas Tvorac,
zapravo, sažalijeva.

Nesigurnim vrhovima
nožnih prstiju-
mjesecima levitiramo
iznad veličanstvenih
svjetala velegrada.

Žurno ti pristižem,
kupujući zlatnu knjigu
neponovljivih ushita.

Nevoljko podnosimo
sotonizirane osude
moralnih vertikala,
koji polunaga
platoniziranja-
smatraju obredom
prinošenja zadovoljštine
u hramu perfekcionizma.

Prekrivenih prsa,
otvaram brokatna vrata
tvoje umjetničke rezidencije,
moleći umjetne trepavice
da nas poštede
još jednog, u nizu-
odvojenih svanuća.

Hajde,
prepoznaj
povučenu jeku
stidljivih zidova.

To čitav svemir
osluškuje moju
ubijenu mirnoću.

Ti si broj koji
Bog ne odobrava.

Volim te, 24.

Brooke Shaden Photography