Lorena Kujek- Finalno preboljena kataklizma

Doživjeh deja vu.
Lirski opisi postajaše zgusnutiji,
dok se nanosi misaone boje prelijevaše spektrom najneobičnijih načina zaključivanja.

Elokventnom tehnikom oslikavanja unutrašnjih pejzaža psihe,
ostvarih spasonosnu verziju bijega iz tunela;
čiji tvrdokorni zidovi bijahu izgrađeni u gotičkom stilu.

Pala je osorna studen na utihnuli vrt nedavno procvalih ruža.
Napokon ne izgubih kontrolu stavova;
pošto prethodno zatomih zloćudne stanice mukotrpnih analiza.

Plaši me mogućnost postizanja kognitivne disonance; prilikom toniranja stihova.
Fokusirajući se na jučerašnje usnuće,
evidentno preživjeh nekoliko uzastopnih udara božje srdžbe.

Zarekoh se na neiskvarenost,
ali prekrših to obećanje,
tražeći te u drugima.

Kad nastupi odlučujuća večer kataklizme,
kroz sivkastu jeku smoga i neprobojne prašine,
začuju se trube nositelja pravde.

Atmosfersko se nebo pretvori u olujni napad akustičnog svoda.
Naša pretenciozna tjelesa bivaju detektirana kroz najtanje sito grijeha,
na vagi selekcije pozitivnu presudu može odnijeti jedino ljubavna komponenta.

Anđeli slijetaše na zemlju, noseći pravovaljane zasluge.
Na koju ćemo stranu zapravo otići?
Može li itko dekontaminirati ovaj čudan osjećaj raspojasanih dilema?

Uzaludno voljenje…
Postaje li čovjek imućniji sanjarenjem, ili otkida dijelove imaginacije
prosipajući ih uokolo poput samouvjerenog govornika čiji je cilj zadiviti publiku?

Sanjah tvoje smjelo lice, pokrete umjetnika i upečatljivu vanjštinu.
Ne zaboravih onu naviku filtriranja glasa pred nekakav nastup,
vječno siguran hod karizmatičnog glazbenika čiju pojavu dugo ne ugledah.

Bolne godine protekoše orkanskom nasrtljivošću,
u međuvremenu te mnoge ljubiše.
Zrcaljenje trenutaka postade jedina svrhovitost razvitka i hrabar začetak obnavljanja.

Često bijah zabrinuta za tvoje mjesto u univerzumskom prostoru događaja,
gotovo uvijek blagonaklona spram silnih propusta; koje si namjerno činio,
izbjegavajući kažnjivu prosudbu nesuvislih iščekivanja.

Možda smo poput Sizifa, doživotno osuđeni na kotrljanje identičnih razmišljanja,
ne bismo li naposljetku shvatili bit gromoglasnih razočaranja,
koja pospješuju moć neodustajanja.

Naime, ovakva šteta, promatrana iz drugog aspekta,
učinjena prekasno za nepotrebna objašnjenja,
doprinijela je nastanku mnogobrojnih umjetnina razuma.

Jedini, kad god rekoh da te prezirem,
svjestan si da je takav čin
obrambeni mehanizam poricanja istine.

Tim riječima samo preokreni srž značenja
i ne traži od mene pravo priznanje-
ono biva izrečeno samo u snovima.

16002740_1412483852109708_2354523826674184476_n

Autorica: Suzy Platt

4 komentara za "Lorena Kujek- Finalno preboljena kataklizma"

  1. Mihaela
    13/03/2017 at 1:15 pm Permalink

    Mekši, jednostavniji stil nego inače, meni mnogo bliži. Svidjelo mi se ovo intimno lirsko pismo.:)

  2. poetic_soul_1996
    13/03/2017 at 1:46 pm Permalink

    Hvala! ♥

  3. Ivica Grgić
    13/03/2017 at 2:41 pm Permalink

    Jedini, kad god rekoh da te prezirem,
    svjestan si da je takav čin
    obrambeni mehanizam poricanja istine.

    Tim riječima samo preokreni srž značenja
    i ne traži od mene pravo priznanje-
    ono biva izrečeno samo u snovima.

    ovo mi je najljepše,najbolje do sada od tebe,moj naklon,svaka čast Lorena,pozdrav pjesnikinji!

  4. Dragica Meyer
    13/03/2017 at 6:37 pm Permalink

    Slažem se sa Ivicom! LP 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.