Lorena Kujek- Karamelizirana delicija pakla; na dlanu posrnulih grešnika

Nespašeni spasitelju,
koji je naš plasman
na levitirajućoj ljestvici apokalipse?

Otkako o sebi govorim
u trećem licu,
sve se manje prepoznajem.

Isprva me potlačila
šuplja pukotina u grudima,
koja bez tvojih ranjeničkih ruku
gnjili osamljenički zgrožena
neimanjem zrna satisfakcije
zadobivenog uslijed neponovljivih
eksplozija istovremenih doticaja.

Depersonalizacija
kojoj neupitno svjedočismo,
rastopila je i najsitnije niti ponosa.

Ukazujući na gravitirajući delikt,
utješna gotika me odabrala
da joj vjerno služim
potonjim legijama
ateističkih utvara.

Žonglirajući smrtnošću
na klancu podzemnih odaja,
spotaknuh se o predio limba,
obilježen tvojim inicijalima.

Neumorno pretendirah
na povratak nepovrata,
iako me omražena
čestica dostojanstva-
što ju gajim
u radioaktivnim prsima
odavno podsjeća
na nemoguće srozavanje
tisućljetnih razmjera.

Slutim tvoju izgubljenost
u opijajućim supstancama mortaliteta,
gdje častiš velevažne ikone
za svaku izgovorenu psovku,
svetogrđe i ponižavajuću sekvencu.

Voljeli smo se u katakombi
časnih odmetnika od religije,
stisnuti zračenjem nagrizajućih zraka,
što su proizlazile iz aureola;
svetošću zaštitničkih aura.

Ponekad bih ti pustila krv,
dok su nokti ispisivali note ushita
jedinstveno ubitačne ljubavi
kojoj je nepisani rok trajanja
pristigao suviše ranije
od svih mogućih slutnji odbačenja.

Nakon svega izrečenog
u interpunkciji propadljivih zapisa,
što smo više doli,
unikatno obrubljen suicid svjetla-
tek karamelizirana delicija pakla
na dlanu posrnulih grešnika.

 

Brooke Shaden Photogaphy

4 komentara za "Lorena Kujek- Karamelizirana delicija pakla; na dlanu posrnulih grešnika"

  1. Mihaela
    Mihaela
    30/05/2018 at 12:44 pm Permalink

    Uvijek pročitam i egoistički uzmem ponešto.
    “Ukazujući na gravitirajući delikt,
    utješna gotika me odabrala
    da joj vjerno služim
    potonjim legijama
    ateističkih utvara.”
    Jednom je netko na ovom portalu napisao: U ime ateizma nije zapaljena ni jedna lomača, ni jedan rat se nije poveo, ni jedno dijete nije oskrvnuto. Ne znam što slijedi nakon umiranja, ali znam što je ljudsko, što je pošteno, što nije ljubomora i što nije sebeljublje. Ako postoji viša pravda, sudit će po djelima.

  2. Marija
    Marija
    30/05/2018 at 3:19 pm Permalink

    Čovjek se nosi kako zna sa svojim postojanjem. Netko skrati put pa jednostavno vjeruje, a drugi propitkuje, jer s onih obala ne dolaze glasi, na vraćaju se putnici da bi svjedočili. Tvoja pjesma nije traktat o religiji, ona je zapis o odnosu čovjeka prema čovjeku, jer grijeh se stvara samo u tom odnosu. Potpuno svjestan realnog, a zarobljen u imaginarnom lirski subjekt spekulira o svijetu kakav postoji u kolektivnoj ljudskoj svijesti u tisućljetnim razmjerima kolektivnog duha i nađe se na vratima Limba. On funkcionira u katakombama gotičkog mraka, u mrklinama ranjene duše. Svijet oko njega je košmaran,košmar je ukomponiran u njegovo okruženje, ali ne ovladava umom. Misli su jasne, izgovorene čudesnim spojem kliničkog i poetskog izraza.

  3. songfordead
    30/05/2018 at 6:14 pm Permalink

    uz grandiozni završetak
    mrak se odjavljuje
    zloduh zlosretnih potencijala
    biva raskomadan
    nije na nama da sudimo nečiji kurvarluk
    ili postojanje ili želju dvospolaca
    nisam nostalgičar u ljubavi dok joj grizem usne

    Bog nema ništa sa tim
    i ako vidi šuti
    i ako razumije ne govori
    godine nisu biti
    jer i onako izgaramo
    mijenja nas drugi proizvod Planete
    što više to može biti i moje dijete

    ona umjesto mene nastavlja življenje

    nije pukotina na srcu što me odaje
    kako me treba odstraniti
    svaki čovjek u jednom trenutku biva uklonjen
    a ipak taj trenutak treba biti u sreći
    dok prolazimo omiljen pašnjacima brižnje

    živ, živ sam iako je stol ispod mene sav krvav
    nije bila lobotomija ali ipak
    užasavam se boli, svoje boli

    dok za njihovu bih prekršio zakon
    i odstranio nesuvislost dan

    ugodan dan želim

  4. songfordead
    30/05/2018 at 6:23 pm Permalink

    hvala na inspiraciji

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.