Lorena Kujek- Konačni poraz

“Što tražiš ovdje?”- upitao je glasom stroge ozbiljnosti, nošen oštrinom inja. Rastvorih drhtave usne u naletu govorništva, no naglo zastadoh.

Oborivši oči ka smrznutoj površini, ne smogoh hrabrosti prozboriti bilo što. Stajah pred njim poput uplašene srne, zatečena paraliziranošću. Pogled mu bijaše tako izravno odsutan, dalek, meni neshvatljiv. Bože, zar je to ista osoba?- zapitkivah u sebi. Geste izgubiše smisao, a gotovo svi treptaji postadoše kancerogeni. Šok i nevjerica slabašno opisivahu stanje odumiranja s kojim se susretoh. Ubio me zagušljivim melodijama ravnodušne intrigantnosti. Prenerazila me žalost, sablasna tišina dvaju stvorenja koji ne pronađoše zajednički smisao. Zadubih se u ispraznost njegovih zjenica, nespremna izustiti potrebnu istinu, jer riječi jednostavno ne mogaše ispraviti nanesenu štetu. Hladnim zrakom lelujaše kobnost naših pogrešaka, a delirij svjetla prešao je sve moguće granice povratka. Tko snosi krivnju za ovo zlodjelo? Mučno promatrah napuštanje ovozemaljskog posrednika smlavljenih krila. Što učiniti, kad je stvarno kraj? Zvuk hica probio je stijenku uzaludnih pokušaja, a posljednje čega se sjećah, tek je puko odzvanjanje uzaludnosti uz vjerno nadopunjavanje poglavlja ove nemogućnosti. Vrane su zagraktale mukom kakvog nitko ne mogaše razaznati.

Nikad više…

Brooke Shaden Photography

 

Jedan komentar za "Lorena Kujek- Konačni poraz"

  1. Krebs
    23/12/2018 at 11:54 am Permalink

    Osupnu me jacina rijeci!! Lorena..

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.