Lorena Kujek- Krvarenje u snopovima zavežljaja

Žilama mi protječe
bolešljiva srčana mana.

Pridajem joj epitet
maligne kraljice gotike;
među prorijeđenim 
elipsama svjetlosnih 
stratosfera.

Ovo su nadasve 
ljupki opisi 
odumiranja 
kršćanstva,
u redovničkim 
hrskavicama.

Zar ne,
publiko
gladna 
pljeska?

Bože, 
strepim od 
tvojih udaraca 
u tupi krater 
bestežinskog stanja.

Reci mi,
čime da se 
uopće brani
daltonističko dijete 
infinitivnog dislociranja?

Oprosti
što predugo 
prizivam Smrt;
prakticirajući rituale 
na grimiznoj
mjesečini 
spiritizma.

Ukoliko je potrebno,
raspni me 
uglađenim 
izmišljotinama,
kurtoaznim poput 
pergamenta 
mističnih snatrenja-
na poleđini 
asimetričnih stigmi
nošenja tereta.

Koliko još 
moram propatiti,
ne bih li okajala
odvratnoće predaka;
gledane devet 
koljena unazad, 
sve do 
snuždenog korijenja 
talijanskih otimača, 
razvratnika i lupeža?

Čije ću 
propuste infiltrirati
preko sušičavih kostiju;
premazanih 
sedefastih ushitom-
kao ondašnje brojenje 
katastrofičnih 
pogrešaka?

Nisam rođena za 
mlake manifeste
platoniziranja,
niti praznjikave borbe 
s usnulim vjetrenjačama.

Spasonosna je
doza neumjesnih
genocida 
neurotransmitera-
izrekla svoje
sudbonosno “da”.

Začeta sam 
u gađenju
nevjerojatnih-
sposobnosti
razilaženja
tektonskih ploča.

Poda mnom 
su se raslojili-
snježni egzorcizmi 
oskvrnjenih crvendaća
božanstvenog muka.

Tada mi se 
raspukla 
lubanja,
načeta
obeščašćenošću
preuzvišene boli,
a prekrižena sinapsom
razgrnutog pijeska;
zametnutog pod 
vizionarskim kamenom
katoličkih ubojstava.

Umjesto epitafa-
na stećku će mi 
biti ispisano 
blagonaklono
rasterećenje
pomrčinastih 
kobnosti;
zapečaćeno
datumom 
dočekanog
upokojenja.

Vidite…

Mene
zapravo nema, 
niti sam
ikada kročila
ovozemaljskim 
kriptodepresijama.

Brooke Shaden Photography

Nema komentara za "Lorena Kujek- Krvarenje u snopovima zavežljaja"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.