Lorena Kujek- Na smrt imuna

Moji su se urezani 
ožiljci zagnojili 
i gromoglasnim hihotom 
potražuju odstranjivanje plijesni
iz raštimanih glija stanica.

Nisi znao 
kakva me strahota snašla-
napustivši kolijevku fortune 
u kojoj me majka 
zibala kao novorođenče 
slabašnih zdravstvenih konstitucija.

Njeno je ufanje 
bivalo jače kako 
stasah u djevojku,
dok pod prijevarom prijetvornika 
ne bijah moralno unakažena 
i netragom oteta.

Pritisnuvši gumb za nedostupnost 
osluhnuća vapaja,
Bog se oglušio 
na njenu prošnju očaja.

Krvnom zakletvom vezana 
uz magičnu iscjeliteljicu 
onostranih postanaka,
zauzeh stadij 
hibernacije agoniziranja.

Postepeno 
zapadah u trans.

Bunilo mi nije dalo snivati 
niti za najopasnijih zimskih oluja.

Mononukleoza se ušuljala 
u vrhove noktiju,
hrleći ka stranputici 
čistilišnih pregrada,
trostruko me oborivši 
u bolničku postelju
nimalo obećavajućih 
vidika pročišćenja.

Udarivši pečat 
na grozničavo čelo 
raspupanih poremećaja ličnosti,
bijah stigmatizirana 
do konca 
turbulentnih poistovjećivanja 
s umrlim djevama 
oskvrnutih ekstremiteta.

Od tada mi se 
gubi svaki identitet.

Opkoljena paranoičnim zasjedama 
fantomskih spaljivanja 
idolopoklonika,
nađoh se usred 
oceana crnih suza,
dijabolično onesviještena-
zasvagda na smrt imuna.

Brooke Shaden Photography

2 komentara za "Lorena Kujek- Na smrt imuna"

  1. Marija
    Marija
    07/12/2018 at 12:53 pm Permalink

    Tvoje pjesme imaju scenu, tamnu, bolećivu, pomalo dijaboličnu atmosferu, katastrofičan ton nasuprot krhkom ljudskom biću i to ih čini posebnima.

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/12/2018 at 1:53 pm Permalink

    Susrela sam se s mononukleozom,užas. Teška pjesma, Lorena.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.